NEZAVISNO BOŠNJAČKO GLASILO NEW YORK

Bisnjaci negdje u Anadoliji 1878. godine

----------------------------------------------------------------------------------------------

Bosnjacko-americko Savjetodavno vijece za Bosnu i Hercegovinu u Washington DC

"NE PITAJ STA DOMOVINA MOZE
UCINITI ZA TEBE NEGO STA TI MOZES UCINITI ZA DOMOVINU"

Ovom poznatom izjavom na svom inauguracijskom govoru predsjednik John Kennedy je dotaknuo sustinu istinskog domoljublja. Ako je ovim dotaknuo i Vas jer zelite uciniti nesto korisno za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, kontaktirajte nas. Mi smo network pojedinaca i organizacija sirom USA, nasi clanovi su proaktivisti a rezultati su jedino mjerilo naseg rada i opravdanost postojanja. Potrebne su nam Vase ideje, iskustva, poznanstva i kontakti a zauzvrat Vam nudimo nasu logisticku podrsku i prostor za kreativno i produktivno djelovanje u Vasim lokalnim zajednicama prema uredima kongresmena i senatora. Zelite li se ukljuciti u postojece projekte ili imate ideju za nove, bez oklijevanja nazovite nas broj telefona: (202) 291-7080 ili posaljite email na baacbh@gmail.com Jedino zajednickim i proaktivnim djelovanjem mozemo osigurati potpunu pozornost americke administracije i tako pomoci nasoj Bosni i Hercegovini. Pridruzite nam se kao bi se glas Bosne jos jace cuo u svjetskoj politickoj metropoli, Washington DC-u

__________________________________________________________________________________________________________________

Postovani prijatelji Bosne i Hercegovine!
Izuzetno nam je zadovoljstvo imati priliku informisati vas o aktivnostima
Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca za Bosnu i Hercegovinu u Washington DC-u
Americki kongres o hapsenju Karadzica

Bosnjacko-americko Savjetodavno vijece za Bosnu i Hercegovinu u Washington DC-u oglasilo se Saopstenjem povodom hapsenja Radovana Karadzica u kojem se pozdravlja stalni angazman i nastojanje americke
vlade na donosenju pravde nevinim zrtvama rata u Bosni i Hercegovini.
U Saopstenju se naglasava kako obaveza za pravdom nadilazi institucionalna zlodjela nad nevinim zrtavama te kako osumnjiceni za ratne zlocine nemogu umaci sistemu medjunarodnog prava.
PREISPITIVANJE INSTITUCIONALNOG NASLIJEDJA GENOCIDNE I APARTHEJDSKE POLITIKE BOSANSKIH SRBA Radovan Karadzic, vodja para-drzave bosankih Srba od 1992. d 1995. godine, uhapsen je 21. jula 2008. godine u Srbiji pod optuzbom za genocid, zlocin protiv covjecnosti, ratni zlocin zbog 43 mjesecne opsade Sarajeva i zbog sistematskog organizovanja masakra pocinjenog nad hiljadama bosanskih muslimana, djecaka i muskaraca, 1995. godine u Srebrenici -"zasticenoj zoni" proglasenoj od strane Ujedinjenih nacija. U Saopstenju Savjetodavnog vijeca stoji kako treba istaknuti vaznost ovog dana prisjecanjem patnji koje su mnogi nevinih pretrpjeli. Obaveza je nastaviti sa naporima na dovodjenju odgovornih za genocid i etnicko ciscenje pred lice pravde kako bi se sprijecilo ponavljanje proslosti te kako bi se obnovili medjuljudski odnosi. Napori na zadovoljenju pravde se moraju nastaviti, ne samo kako bi se izgradila dolicna buducnost vec I kako bi se covjecanstvu vratilo dostojanstvo.
Nadalje se u Saopstenju istice kako nas ovaj dan priblizava realizaciji predstojeceg zadatka koji zahtjeva preispitivanje intitucionalnog nasljedja genocidne i aparthejdske politike bosanskih Srba. Institucije koje je izgradio Karadzic nesmiju ostati kao nagrada za pocinjeni genocid. To nadalje ukazuje da ce optuznica i sudjenje Karadzicu staviti izvan svake sumnje cinjenicu da je genocid pocinjen na cijeloj teritoriji pod kontrolom njegovih snaga, ne ogranicavajuci se samo na Srebrenicu. Ta se teritorija danas zove Republika Srpska.
Savjetodavno vijece ovim Saopstenjem poziva relevantne faktore u americkoj vladi na aktivnu podrsku rezoluciji Predstavnickog doma Americkog kongresa (H.Res. 679) koja se bavi preispitivanjem jos uvijek postojeceg institucionalnog nasljedja genocidne i aparthejdske politike u Bosnii Hercegovini. Saopstenje je upuceno na sljedece adrese u Americkom kongresu:
- Senator Joseph Biden, Komisija za vanjsku politiku Americkog senata
- Kongresmen Howard Berman, Komisija za vanjsku politiku Predstavnickog doma
- Kongresmeni Christopher Smith i Russ Carnahan, kopredsjedavajaci Kluba prijatelja BiH

Nastavak teksta na Dokumenti

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

"Gori od zlocinca je onaj ko zlocin zaboravi i oprosti!"

"Na dan 9 decembra1948. godine Generalna skupstina OUN na svome III zasjedanju usvojila je Konvenciju o sprecavanju i kaznjavanju zlocina genocida.Drzave, ugovornice ove konvencije, potvrdile su da je genocid, bez obzira dali je pocinjen u doba rata ili za vrijeme mira, medunarodni zlocin,i preuzele su obavezu da ga sprecavaju i kaznjavaju. U drugom clanu Konvencije, zlocinom genocida smatra se bilo koje od sledecih djela,pocinjeno s namjerom da se djelimicno ili potpuno unisti neka nacionalna, etnicka, vjerska ili rasna grupa: ubistvo clanova grupe, teska povreda fizickog ili dusevnog integriteta clanova grupe; namjerno podvrgavanje grupe uslovima sracunatom na njeno potpuno ili djelimicno fizicko unistenje, mjere koje imaju za cilj da se sprecavaju porodaji u samoj grupi i prisiljno prevodenje djece iz grupe u g

U historiji genocida u BiH objavljeno je vise radova, o genocidu protivu bogumila u Bosni neomanihejske sekte, vodio je ratove Bizant, narocito protivu Pavlicana, srodnih bogumilima, i tako isto i pojedine balkanske srednjovjekovne drzave, u prvom redu Bugari i Srbi.

_____________________________________________________________________________________________________________________

Zločin srpski, sramota svjetska, bruka bošnjačka

Sulejman Kupusović

"Mnogi se sjete Srebrenice i planetarnog zločina nad Bošnjacima samo u dane kada se obilježava godišnjica bestijalnog masakra kojeg su učinile horde nebeskog naroda i utemeljivači genocidne tvorevine za koju prostituisani socijaldemokrata Milorad Dodik traži demokratsko pravo referenduma. U ostalim danima se od bauka srebreničke tragedije svi sakrivaju kao od užasne noćne more; i međunarodna zajednica koja bi bila najsretnija da se učini kolektivna lobotomija kolektivne svijesti jednog naroda, i aktuelno bošnjačko rukovodstvo koje dokazuje svu svoju jalovost i nesposobnost upravo na slučaju ovog ukletog grada. Za guslarsko čedo zanjihano u bešici zločina i krvi nevinih (dejtonska Republika Srpska) je obljetnica 11. jula samo jedno „tehničko saobraćajno pitanje“ koje treba što prije i po mogućnosti traljavije obaviti. I opet ostaje Srebrenica sama, zamotana u svoju pustoš i beznadežnost. Kao gubavi prosjak rastočen strašnom boleščurom od kojeg svi okreću glavu".

Istrazivacko Dokumentacioni Centar
Research and Documentation Center
Sarajevo

" Ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost! "

George Orwell

"Mnogo toga napisano je o masovnim stradanjima, koja su počinjena tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Akademici, žurnalisti i različiti istraživači dokumentovali su genocid,  ubistva, nasilna protjerivanja, silovanja, mučenje i egzekucije, koji su trajali četiri godine, i to u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća. 
Međutim, mnogo je manje poznato da su se mnogi građani Bosne i Hercegovine, pripadnici svih etničkih grupa i vjeroispovijesti, ugrožavajući svoje živote ponijeli hrabro kako bi pomogli svojim sugrađanima suočenima s različitim opasnostima, a najčešće sa smrću.  Ti ljudi, o kojima znamo premalo, stavili su se u zaštitu svojih sugrađana prepoznavši zlo i riskrirajući svoje živote u namjeri da pomognu drugome.
Naše dosadašnje iskustvo u radu sa žrtvama, učesnicima i svjedocima rata otkrilo je mnoge primjere hrabrosti i građanske solidarnosti, što pokazuje da su, uprkos teškim i užasavajućim okolnostima rata postojali hrabri i dobronamjerni građani, koji su se i sami izlagali  opasnosti da bi spasili svoje komšije, prijatelje ili poznanike". 
______________________________________________________________________________________________________________________

IZJAVE SVJEDOKA

Izvod iz izjave br. 10824/96 - Foča

U logoru za žene "Partizan" Foča bila sam zatočena od jula 1992. god. do augusta 1992. god.

U julu 1992. godine u 5 h ujutro četnici su napali na nase selo oko desetak kilometara daleko od Foče.   Vidjela sam da je bilo punih pet autobusa četnika, svi u sarenim odijelima, neki sa pokrivenim licem čarapama, neki sa maskama, samo se oči vide, a drugi sa trakama crnim preko čela, neki sa rukavicama bez prstiju, neki sa bijelim, a neki sa crvenim trakama.   Opkolili su selo, pucnjava je počela sa svih strana.   Dok smo bježali već je troje, četvoro kod bajti bilo mrtvo, I.Č. star oko 40 godina, S.K., star oko 37-38 godina, F.O. stara oko 24 godine, nosila je na leđima dijete od 2 godine, A. i on je ranjen.   Sve su to bili civili.   Bilo je jos puno ranjenih.

Presjekli su nam put i mi nismo imali izlaza.   Moj muž i nas sin, (10 godina) ostali su u sumi, a ja sam sa drugom grupom opkoljena.   Tu su nas odmah počeli tuči i maltretirati i ubili su 9 ljudi, sve civili.   Ubistvo su izvrsili tako sto su iz grupe nas žene i djecu odvojili na jednu livadu, a muskarce sve na drugu stranu.   Poredali su ih u stroj i iz blizine od oko   2 m pucali u njih.   To je bila velika grupa četnika, ispred koje je njih desetak u streljačkom stroju pucalo na muskarce i pobili ih.

Nastavak teksta na stranici DOKUMENTI

______________________________________________________________________________________________________________

MIT O BRATUNCU: BLATANTNA MANIPULACIJA BROJEVIMA  

Navodi da je broj srpskih žrtava u Bratuncu, u periodu između aprila 1992. i decembra 1995. godine, tri hiljade su očiti falsifikat. Istraživanje koje je IDC proveo najopsežnije je provedeno u Bosni i Hercegovini nakon rata i dokazuje da je ukupan broj žrtava tri do devet puta manji od broja koji je Srbija i Crna Gora navela u svojoj argumentaciji u sporu sa BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Vjerovatno najočitija ilustracija uveličavanja broja žrtava je Kravica, srpsko selo u blizini Bratunca koje su snage Armije BiH napale na pravoslavni Božić, u jutro sedmog januara 1993. godine. Prvotni navodi da je taj napad za razultat imao stotine civilnih žrtava su se pokazali lažnim. Uvid u originalnu dokumentaciju Vojske Republike Srpske, jasno pokazuje da je broj vojnih žrtava zapravo daleko veći od civilnih. Prema dokumentu pod naslovom "Ratni put Bratunačke brigade" VRS-a broj ubijenih vojnika je 35, ranjenih 36, dok je broj civilnih žrtava 11................................

Nastavak teksta na stranici DOKUMENTI

________________________________________________________________________________________________________________________

CRKVA BOSANSKA U POLITIČKOJ HISTORIJI SREDNJEVJEKOVNE BOSNE
Prvu vijest o postojanju heretičke crkve u Bosni poslao je 1199. godine zetski knez Vukan, stariji sin srpskog vladara Stefana Nemanje, koji je obavijestio papu Inoćentija III da se ”... u zemlji Bosni razvija hereza ne malih razmjera i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, pošto je sa svojom ženom i svojom sestrom... i sa više svojih srodnika bio zaveden, preveo u onu herezu više od deset hiljada kršćana”. U tom pismu se još obrazlaže opasnost od heretika i njihovog učenja koje se toliko raširilo u Bosni, da je predstavljalo ozbiljnu opasnost po interese rimske katoličke crkve. Rimski papa Inoćentije III, energični predvodnik borbe protiv heretičkog učenja i osnivač Inkvizicije, odmah reagira pismom svom vazalu, ugarskom kralju Emeriku, tražeći od njega vojnu intervenciju u Bosni - to je početak duge političke suradnje rimske crkve i Ugarskog kraljevstva, suradnje između križa i mača, i duhovno-političkog potčinjavanja Bosne papskoj hegemoniji.

Citavi tekst na stranici lijevo: Da se ne zaboravi

____________________________________________________________________________________________________________________

"Papin izaslanik stigao je u Bosnu pocetkom aprila 1203. godine. Na Bilinom polju kod Zenice odrzao je sabor sa starjesinama Bosanske Crkve, banom Kulinom, njegovim casnicima i narodom. Ban Kulin i starjesine Bosanske Crkve, 8. IV. 1203. godine, potpisali su akt o odbacivanju (abjuraciji) svog heretickog ucenja i prakse. Cin odricanja, u stvarnosti, pokazao se kao privid - kao Kulinov takticki potez povucen u samoobrani da bi se izbjegla opasnost krstaskog rata. Bosanski krstjani na razlicite nacine odupirali su se svakoj vrsti spoljnog pritiska. "Osobene historijske prilike u Bosni omogucile su bosanskom krstjanstvu da tu uhvati cvrstog korijena i razvije se u veliku moralnu snagu kojom se, skoro tri stoljeca, pruzao otpor svim pritiscima koji su dolazili, kako sa zapada tako i sa istoka"

Citavi tekst lijevo, na Bosna i Bosnjaci

___________________________________________________________________________________________________________________

ZAVNOBiH: Zemaljsko antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja BiH odrzalo je svoje prvo zasjedanje 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonjic-Gradu i tada se izjasnilo za federativno uredjenje Jugoslavije u kojoj ce BiH biti ravnopravna federalna jedinica, a Srbi, Hrvati i Muslimani u njoj zivjeti na principima ravnopravnosti i jednakosti, jer "Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska", kako je zapisano u Rezoluciji ZAVNOBiH-a. Kada je na Drugom zasjedanju AVNOJ-a ozakonjena odluka o federativnom uredjenju Jugoslavije, uslijedilo je Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu, od 30. juna do drugog jula 1944. godine i nizom odluka fakticki konstituirana BiH kao posebna i ravnopravna federalna jedinica nove Jugoslavije. Tada je donesena i posebna deklaracija o pravima gradjana BiH, kojom se "njenim gradjanima i narodima pravno osigurava i jamci jednakost i ravnopravnost izvojevana u zajednickoj borbi protiv okupatora i domacih izdajnika". Na svom trecem zasjedanju u oslobodjenom Sarajevu, odrzanom od 26. do 28. aprila 1945. godine, ZAVNOBiH se konstituirao u Narodnu skupstinu BiH, a istovremeno je vec 28. aprila osnovana Narodna vlada BiH. Prvi Ustav NR BiH donesen je 31. decembra 1946. godine.

LOGORI - DIO SISTEMA PROGO

Pise: Julija Bogoeva

Teret zlocina
Dragan Nikolic, zvani Jenki, uhapsen je 21. aprila 2000. godine. To je bilo drugo po redu hapsenje optuzenih za ratne zlocine u istom mjesecu, i cetvrto od pocetka godine. Takav tempo hapsenja bio je podstrek za Tuzilastvo i sudski dio Tribunala u Hagu, ali je ustupio mjesto zebnji, jer "vec sedam nedelja niko nije uhapsen", kako je ovih dana iz rukava istresao portparol Tuzilastva. Stalo se kod Nikolica. Zvanicno, on je uhapsen u sjevernom, americkom sektoru SFORa u Bosni i Hercegovini. Saopstenje NATO bilo je skrtije nego obicno, bez ijedne pojedinosti. Nikolic je uhapsen na osnovu javne optuznice. Bila je to prva optuznica medjunarodnog Tuzilastva u Hagu koju je u novembru 1994. godine podigao prvi glavni tuzilac Ricard Goldston. Nikolic je bio i prvi protiv koga je izveden poseban postupak na osnovu clana 61 Pravila procedure pred Tribunaloma i prvi za kojim je izdat medjunarodni nalog za hapsenje. Po nacinu na koji je uhapsen Nikolic ce zauzeti, izgleda, drugo mjesto, iza Stevana Todorovica, optuzenog za zlocine nad Muslimanima i Hrvatima 1992. godine u Bosanskom Samcu. Na prvom pojavljivaju pred Tribunalom, sedam dana po hapsenju, Nikolic je odbacio sve optuzbe.Kao poslednje prebivaliste prije pritvaranja u Seveningenu naveo je Smederevo, SRJ. Rekao je i adresu, i na tome se zavrsilo.

Publicista Gojko Beric:
"Srbi su iskazali trijumf primitivizma, a sto je odraz njihove opste mentalne nehigijene. Ovo je nasrtaj ruralnog opanka na gradove i civilizacijska dostignuca, naime, muslimani Bosnjaci su bili vecina gotovo u svim gradovima i u odnosu na Srbe civilizovaniji. Ova frustracija opterecivala je Srbe i sazrijevala do neizljediva kompleksa..."

Roy Gutman iz knjige "Svjedok genocida", Zagreb, 1994.
Prezivjeli pricaju o zatvorenistvu i masovnim pokoljima u Bosni
"Ispred vrata logorskih prostorija jedan i dva postavljena su dva manja vojna kamiona. Naredjeno je da izadju ili da se iznesu svi tesko povrijedjeni ili pretjerano izmrsavljeli. Kod vecine njih mogao se na licu zapaziti izraz nekog olaksanja - vjerovali su da im se uslisuju molbe i preklinjanja da budu upuceni na lijecenje. Nije trebalo biti mnogo sumnjicav pa znati da je to njihov zadnji dan zivota. Nikada ih niko vise nije vidio."
Gore navedeni citat je opis zadnjeg dana zivota desetina hiljada Bosnjaka zatocenih u srpskim logorima smrti. Izmrcvareni, gladni, bosi i ponizeni, nasi Bosnjaci, bili su tuceni, muceni, zlostavljani, maltretirani i ubijani, ubijani na zvjerski nacin, na nacin tesko shvatljiv zdravom razumu. Nase Bosnjakinje, majke, sestre, kcerke, strine, tetke, dajdzince bile su sistematski silovane po ovim logorima uzasa, oduzeta im je svaka ljudska vrijednost, pokusali su da ih psihicki uniste... Ali se ne da ta Bosnjakinja srca junackoga, nece da poklekne, da se preda, da dopusti da je ponize i uniste. Borit ce se ta Bosnjakinja kao i taj Bosnjak za svaku grudu BOSANSKE zemlje!

ZELJEZNICA:Prva zeljeznicka pruga u Bosni sagradjena je 1872. godine. Prvobitno, projekt je predvidjao izgradnju velike pruge od Beca do Carigrada. Realizirana je dionica od Banje Luke do Bosanskog Novog. Koncesiju za izgradnju dobio je Austrijanac Hirch od turske vlasti.

SKOLA ZA ZENE: Iz ruku vezira Topal Osman-pase Staka Skenderova je 1858. godine primila ferman kojim se odobrava osnivanje prve skole za zensku djecu i ona nastaje na Varosi, blizu Stare pravoslavne crkve u Sarajevu.

OSNIVANJE GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE: Gazi Husrev-begova biblioteka osnovana je 1537. godine u Sarajevu kada je sagradjena i Gazi Husrev-begova medresa. Biblioteka je predstavljala najznacajniju ustanovu ove vrste na Balkanu u osmanskom periodu. medju obiljem knjiga, rukopisa i dokumenata na orijentalnim jezicima, nalazi se i bibliografsko izdanje Kur'ana izradjeno po narudzbi velikog vezira Mehmed-pase Sokolovica, a pronadjeno tek 1902. godine u njegovom rodnom selu Sokolovici. Ovaj Kur'an, po mnogim ocjenama, predstavlja remek-djelo islamske kaligrafije. Biblioteka je trebala pomoci ucenike Gazi Husrev-begove medrese, koju neki historicari smatraju prvom visoko-skolskom ustanovom u Bosni, i zbog toga traze da zapravo godina njenog osnivanja bude godina od koje ce se racunati postojanje univerziteta u BiH. Uporiste zahtjevu pronalaze u uporedbi sa tadasnjim evropskim univerzitetima koji predstavljaju izucavanje slicnih naucnih disciplina pod okriljem Katolicke crkve. U Gazi Husrev-begovoj medresi toga doba ucilo se: darul-hadis (katedra za islamsku tradiciju), meani bejan (retorika), kelam (dogmatika na metafizickoj osnovi), tefsir (tumacenje Kur'ana), ahkjam (serijatsko pravo), usul (institucije serijatskog prava) i sve ono sto traze mjesni obicaji.

PRVA STAMPARIJA: U manastiru Sopotnica kod Gorazda 1519. do 1523, u ranom postgutenber-govskom razdoblju, Bozidar Gorazdanin drzi stampariju u kojoj su stampane knjige za crkvenu upotrebu. Prva je u Bosni i istovremeno prva medju Juznim Slavenima nakon stamparije u Obodu nadomak Cetinja

PAD BOSNE POD TURSKU VLAST: Od prvih bitaka s turskim cetama krajem 14. stoljeca, preko velike invazije Mehmeda II Osvajaca 1463. godine, do konacnoga pada Jajca 1528, Bosna i Humska zemlja (kasnija Hercegovina) "padale" su stotinu i cetrdeset godina. U tom dugom procesu, koji je podjednako vojni, ekonomski i administrativni, proljetna kampanja, koju je Mehmed II poduzeo u svibnju 1463, bila je znacajan vojno-politicki dogadjaj: propascu bosanskih gradova, vlastelinskih dvorova i rodova, pogubljenjem kralja Stjepana Tomasevica tada je prestalo postojati Bosansko kraljevstvo kao politicko-drzavna struktura. To je, istovremeno, bio dramatican civilizacijski lom: Bosna se oprasta od zapadnoevropske krscanske civilizacije, i biva integrirana u orijentalnoislamsku, u politickoj formi Osmanskoga carstva. To je znacilo i stvaranje potpuno novog drustvenog i duhovnog okvira, s dalekoseznim posljedicama. Masovna islamizacija, koja u historiografiji jos nije dovoljno objasnjena, te osmanski konfesionalni sistem u kojemu se etnicki i politicki identitet izrazavao samo kroz vjerski, a konfesionalni prvaci ujedno bili i politicki predstavnici naroda, generirali su onaj tip nacionalno-politicke diferencijacije, koji se i pet stoljeca kasnije, u nase dane, pokazuje kobnim za opstanak BiH kao harmonicnog drustva. Prva dva stoljeca osmanske vlasti, do poraza Turske u Beckom ratu 1699, bili su i u Bosni razdoblje opcega prosperiteta i monumentalnih gradnji. medjutim, razdoblje nakon toga vrijeme je dugotrajne i sve dublje dekadencije, politicki trajno optereceno krizama oko tzv. "istocnog pitanja", a ono je odredilo dominantnu sliku turske epohe kao tmurne i drustveno regresivne.

BERLINSKI KONGRES:Velike sile sastale su se 13. juna 1878. u Berlinu. Rusija, Turska, Austro-Ugarska, Njemacka i Engleska su na dnevnom redu imale reviziju Sanstefanskog ugovora, ciji je 14. clan predvidjao neku vrstu autonomije za Bosnu. Britanski predstavnici su predlozili da se Austro-Ugarskoj povjeri mandat upravljanja Bosnom. Nakon znacajnog diplomatskog pritiska na turske predstavnike, oni su na sjednici 4. jula procitali izjavu da je "carska vlada uzela u vrlo ozbiljno razmatranje misljenje kongresa o pogodnim sredstvima za povracaj mira u Bosni i Hercegovini. Ona u to stavlja potpuno povjerenje i zadrzava sebi pravo da se neposredno i prethodno sporazumije u tom pogledu sa beckom vladom". Na osnovu toga Bismarck objavljuje da je Austro-Ugarska dobila mandat da upravlja Bosnom i Hercegovinom. Tako je Austro-Ugarska diplomatskim putem krenula ka BiH, koju ce anektirati 1908. godine.

FRANJEVCI U BOSNI: Iako historicari dolazak franjevaca u Bosnu vezu za period vladavine Stjepana II Kotromanica, oni su pojedinacno i u grupama u Bosnu ulazili i nesto ranije, a sve sa zadatkom "sprecavanja krivovjerstva". Prva misija veze se za fra Fabijana iz Motovuna (Istra), koji u Bosnu stize 1324. godine. Njegovi uspjesi ponukali su papu da 1327. godine zabrani dominikancima da se mijesaju u poslove franjevacke misije u Bosni i okolnim provincijama, a vec 1340. godine osnovana je Bosanska vikarija na cijem je celu bio fra Peregrin Saksonac. Historicari se slazu da je 1385. godine vikarija obuhvatala 35 franjevackih samostana od kojih su samo cetiri bila u Bosni: u Visokom, Lasvi, Kraljevoj Sutjesci i Olovu. Do 1463. bit ce podignuto u samoj Bosni jos 12 samostana. Uz utvrdjivanje u vjeri, te prosvjetiteljsku, obrazovnu, kulturnu i duhovnu ulogu koju su franjevci imali u srednjovjekovnoj Bosni, valja spomenuti i njihov diplomatski ucinak i znacajne graditeljske pothvate.

"Rimski i grcki izvori zauzimaju superioran stav spram provincijskih balkanskih domorodaca. Posljedica je toga da nemamo pravih i istinitih  dokimenata o Ilirskoj drustvenoj strukturi, o njihovoj religiji i nacinu zivota. Ipak, posebno je zanimljiva usputna napomena grckog geografa Strabona (63. prije Krista - 25. poslije Krista): on spominje kako je medu Ilirima bilo uobicajeno tetoviranje. Njegovo je svjedocanstvo potvrdeno otkricem igala za tetoviranje u ilirskim grobnim humcima u Bosni. Premda nije poznato da je tetoviranje bio slavenski obicaj u bilo koje doba i u bilo kojem drugom dijelu slavenskih zemalja, tetoviranje se upotrebljavalo sve do ovoga stoljeca medu katolicima u srednjoj Bosni i medu muslimanima i katolicima na sjeveru Albanije. U dvadesetim godinama ovog stoljeca engleska putnica i balkanologinja Edith Durham potanko je proucila taj obicaj i prekopirala mnoge bosanske uzorke jednostavne geometrijske likove kruznice, kriza i polumjeseca sto ocito predstavljaju sunce i mjesec s njihovim zrakama. »Zene nose«, zapisala je izmedu ostaloga, »kudikamo slozenije uzorke nego muskarci. Podlaktice i nadlaktice cesto su im pokrivene kojekakvim sarama... One koje su medu njima bile pristupacnije rekle su mi da se tetoviraju `zato sto je takav nas obicaj', `zato sto smo katolici', `zato sto je to lijepo', i tvrdile da bi i moje ruke bile ljepse tetovirane«. Ovaj je obicaj zacudan dokaz kulturnog kontinuiteta u Bosni koji se proteze sve tamo do ilirskih plemena. To je, na zalost, i jedini takav pouzdan dokaz; tvrdi se doduse da su ilirskog porijekla i neki drugi ocito neslavenski obicaji sto su se ocuvali u Bosni, primjerice polifonijska narodna glazba, ali zato nedostaju potvrde rimskih i grckih autora.

_______________________________________________________________________________________________________________________

Fondacija Adnian Krilic

Postovani prijatelji,

Rodbina i prijatelji Adnana Krilica u ovih dana odlucila je da pokrene akciju renoviranja Planinarskog Doma na Bijelim Vodama. Onima koji su poznavali Adnana jasno je zasto je to najbolji nacin da se obiljezi njegovo ime medju planinarimai mostarcima. Kontakti sa clanovima Planinarskog drustva Prenj su uspostavljeni i oni nisu krili svoju radost kada su culi za ovu akciju. Finansijska pomoc za obnovu totalno unistenog Planinarskog Doma im je neophodna a ideja da se taj Dom nakon njegove izgradnje nazove po njihovom i nasem prijatelju Adnana Krilicu je prihvacena sa odusevljenjem.

Zbog toga u ime rodbine i prijatelj Adnana Krilica i u ime planinara PSD” Prenj” “Fondacija Adnan Krilic” vas poziva na Fundraising party u subotu 21 Aprila, 2007 u BRICK Café od 2pm do 4 pm (30-95 33rd Street, Astoria, NY 11102 ) da svojom donacijom pomognete izgradnju Planinarskog Doma na Bijelim Vodama.

Za one koji nisu u mogucnosti da nam se pridruze a svojim novchanim donacijam zele pomoci izgradnju ovog planinarskog doma svoje uplate mogu poslati na :

FEDERAL HOME LOAN BANK OF NY
101 PARK AVE 5FL
NEW YORK NY 10178

ABA # 0260-0973-9

FURTHER CREDIT: First Central Savings Bank
35-01 30th Ave
Astoria NY 11103

ABA # 026072973
ACCOUNT # 514
Unaprijed hvala na vasem velikodusnom prilogu.

Further Credit to: The Adnan Krilic Foundation
Account # 0200020428

_______________________________________________________________________________________________________________________________Bosnjaci Bosnjaci i Albanci Crne Gore pokrenuli su Incijativu za podizanje spomen obelezja za masakrirane Bosnjake i Abance, na Previji i Racini kod Plava 1913, godine, te Sahovicima kod Bijelog Polja 1924. godine, Crna Gora.

OTVORENO PISMO - INICIJATIVA

Najmanje su tri razloga koji nas opredjeliše da napišemo ovo pismo, ali da te razloge nebismo samo suhoparno i taksativno nabrojili, želimo u jednom sažetom obrazloženju svakoga pojedinacno da iste fokusiramo i obnarodujemo.
Razlog prvi:
U 2006 godini Crna Gora obnovi skoro vijek dugo osporavanu državnost. Državnost je obnovljena zahvaljujuci svim gradanima Crne Gore, bez obzira na politicku, vjersku ili nacionalnu i svjetonazornu pripadnost, koji Crnu Goru osjecaju kao svoju jedinu i bezrezervnu državu. Da je obnavljanje bilo koje i kakve državnosti istorijski cin ne treba puno dokazivati, ali zato u crnogorskom slucaju, izgleda, i to pitanje iz istorije, najmanje na osnovnoskolskom nivou, treba cesto ponavljati. A u “ponavljanju” takvog gradiva je neophodno akceptirati ko su bili nosioci i protagonisti borbe za obnavljanje državnosti, ko su bili protivnici istoga, sta je ko od svega dobio u vremenu sadašnjem od države Crne Gore, šta ce možda dobiti za u buduce, a šta je ko šta izgubio???
Upravo u ova dva posljednja pitanja lezi i drugi razlog zbog kojega pišemo ovo pismo:
Osjecajno i emotivno pripadajuci ideji samostalne države Crne Gore su bili autohtoni gradani Crne Gore i to Crnogorci, Bošnjaci, Albanci i drugi. Suprotno ovome je ponašanje jednog dijela Srba koji žive u Crnoj Gori i istu nikako ne doživljavaju kao svoju samostalnu drzavu vec bi je htjeli vidjeti pod okriljem drzave Srbije. Crnogorski Srbi ta svoja htijenja brane sa hiljadu i jednim razlogom, i to sve dotle da osporavaju i autokefalnost crnogorske pravoslavne crkve i crnogorski jezik i autohtonost crnogorske kulture i duhovnog nasljeda, velikim dijelom i crnogorsku istoriju kao nešto što se dešavalo neovisno od Srbije i njezinih tendencija prema Crnoj Gori, itd. I sve to sada zvanicno propagiraju i namecu kroz zvanicne državne organe i institucije, politicke, zakonodavne, upravne, kulturne, vjerske i ine druge provijencijencije. Dakle, pokušavaju stalno da podriju i crnogorsko drustvo i crnogorsku drzavu, i to vrlo transparentno, a bez ikakvih stvarnih istorijskih cinjenica i uporišta.
Suprotno ovome, Crnogorci po osjecaju i djelovanju, racunajuci medu njih Bošnjake i Albance, prilježno pokušavaju da ponovo vracenu na svjetsku scenu crnogorsku državu reafirmišu i stave na glajz koji ide ka evropskim i sjevernoatlantskim integracijama. Stoga smo duzni da ukazemo da se, u ovim postreferendumskim procesima, cini velika nepravda prema dva naroda koji žive u Crnoj Gori, prema Bošnjacima i Albancima.
TA NEPRAVDA JE VISESTRUKTUIRANA I RAZUMLJIVA SA STANOVISTA PROCESA GDJE JE DUGOGODIŠNJE OSPORAVANJE POSTOJANJA OVIH ETNOSA U CRNOJ GORI ZAKONZERVIRANO DA JE PRVI KORAK DEKONZERVIRANJA SVEGA ŠTO OVE NARODE CINI KAO AUTOHTONE U CRNOJ GORI VRLO TEŽAK, ALI GA VALJA PRAVITI, I TO NA PRVOM MJESTU ZA RAD OCUVANJA DRŽAVE CRNE GORE PA I NJIH KAO GRAÐANA TE DRŽAVE.
I upravo ovdje dolazimo do krunskog pitanja: “Šta nam valja ciniti, odnosno šta Bošnjaci i Albanci treba prvo da dobiju kao kontra uslugu nijove lojalnosti, od crnogorske države i društva”? Odgovor na ovo naizgled teško pitanje je vrlo jednostavan i ostvarljiv. On glasi:
Posto su ova dva naroda u Crnoj Gori godinama, više od jednog vijeka, osporavani sa stanovišta njihove duhovne, kulturne, istorijske i vjerske osnove, i to upravo od onih snaga koje su i sada, a i na referendumu bile protiv obnavljanja crnogorske državnosti, ovim narodima definitivno drzava Crna Gora i crnogorsko društvo moraju dati satisfakciju koja bi se na prvom mjestu sastojala u priznavanju istoriskih procesa, uspona, padova, stradanja…kroz koja su ovi narodi prolazili živeci u Crnoj Gori i upravo ovo su elementi za treci razlog zašto pišemo ovo pismo:
Istina je da se godinama osporava i “zaboravlja” u udzbenicima istorije svih obrazovnih institucija i nivoa u Crnoj Gori objasniti zašto su se Bošnjaci i Albanci u prošlom vijeku više puta našli pod ekstremizmom tzv crnogorskog srbovanja, i zašto ta crnogorska srbovanja koja su rezultirala zlocinima nad crnogorskim Bošnjacima i Albancima još nikada nisu dostojno memorijalno obilježena. Zato i mislimo da memorijalni spomenici žrtvama budu podignuti, pa makar to zlonamjernici pokušavali tumaciti kao cijenu koju Bošnjaci i Albanci fakturišu Crnoj Gori za lojalnost i podršku njenom osamostaljenju i obnavljanju njene državnosti. Kako god ko to tumacio, ali zlocini na Previji i Racinu kod Plava iz marta 1913 od strane zvanicne vojske kralja Nikole, a pod komandom Avrama Cemovica i onaj pokolj iz 1924 u Šahovicima kod Bijelog Polja, kada je za tri noci ubijeno više od 2000 Bošnjaka, od strane velikosrpskih bezumnika u Kraljevini SHS, zaslužuju da budu dostojno obilježeni memorijalnim spomen-kompleksima. Isti bi mogli biti u vidu arhitektonsko-kiparskih rješenja, a možda i proglašenjem Gusinjsko-plavske doline sa okolinom zasticenom zonom i spomen parkom, nešto slicno kao što je to uradeno u bivšoj Jugoslaviji u kompleksu Sutjeska i Tjentište ili na Kadinjaci kod Kragujevca, a pokolj u Šahovicima, nekada velikom selu naseljenom muslimanskim bošnjackim življem, obilježiti pored spomenika i vracanjem selu prvobitnog imena.
I na kraju, kao cetvrto, poslije pisanja tri navedena razloga dajemo i prijedlog u zaglavlju ovog otvorenog pisma-inicijative, imenovanim institucijama i organizacijama, DA ZVANICNO STANU IZA INICIJATIVE O IZGRADNJI NAVEDENIH SPOMEN-OBILJEZJA ZRTVAMA ZLOCINA U PLAVSKO-GUSINJSKOJ DOLINI 1913, NA RACINU I PREVIJI (poklano vise od 900 lica islamske vjeroispovijesti) KAO I 1924 U ŠAHOVICIMA KOD BIJELOG POLJA, (poklano vise od 2000 žena, djece, staraca i muskaraca, muslimana, Bošnjaka).
Ovim cinom bi bila prekinuta neopravdana sramna šutnja o mracnim zbivanjima u kojima su nestajali ljudi i to samo zato što su moleci se istom bogu kao i njihove komsije citali i vjerovale u drugu knjigu i za posljednjeg vjerovjesnika priznavali Muhameda a.s.
Takode, ovim cinom bi zvanicna crnogorska država i njene vlasti sprale sramotu šutnje sa lica o dogadajima koje sav savremeni svijet osuduje, a samo tako oprana lica casna i cestita kakva i jeste, Crna Gora i može u Evropu.
Takode želimo da napomenemo da ova mišljenja iznesena u ovom pismu dijele mnoga udruženja crnogorskih gradana u dijaspori.
Dakle, DRŽAVO CRNA GORO TI SI NA POTEZU STANI IZA OVE INICIJATIVE A NAJVECI DIO MATERIJALNOG TROŠKA ZA REALIZACIJU OVE INICIJATIVE CE, VJERUJEMO, SNIJETI GRAÐANI CRNE GORE KOJI ŽIVE U SVIJETU A U CRNU GORU GLEDAJU KAO U SUNCE KOJE IM DAJE NADU I ODRŽAVA IH U DUHOVNOJ CISTOTI.

HVALA!!!_____________________________________________________________________________________________________________________

BOŠNJACI i BOŠNJAŠTVO

"U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji::: "Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva..." Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje pocinje polovinom 19 stoljeca podudarajuci se sa periodom u kojem su pisane Nacertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: "...ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati pocelo....K ovome treba dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaže da se: "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi...obucavali i za takove cinovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naucili posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli." Da bi plan Velike Srbije tekao bez vecih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka" i od strane "coveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajuceg." Meta njegovog programa bili su i katolicki Bošnjaci: "Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bošnjaci zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri."

Gos. Bedrudin Gušic i interviju sa Dr. Muhamedom Filipovicem.
Odgovor Dr. Filipovica je naša svakodnevnica i najveca istina.
Tekst prenesen sa Glasa Dijaspore
Velike istine samo mogu bit recene, od velikih ljudi i pravih sinova jednog naroda.

Pitanje glasi :
Koliko smo, zaista, mi sami krivi za vlastitu sudbinu koja nas je strefila u posljednjih pola stoljeca, što je i jedna od poruka u samoj knjizi?

Odgovor:

Naravno da mi nismo u cjelosti krivi za svoju sudbinu, jer su na njoj radile mnoge vece i manje sile i to vec dugo vremena. Ono u cemu smo mi nesporno krivi i što mora biti polazište našeg razmišljanja koje dolazi nakon tragedije koju smo doživjeli, sastoji se u svijesti da smo morali znati s kim imamo posla i šta i kako o nama misle i šta planiraju, politicki, vojno, psihološki i kulturno i, naravno, obavještajno i propagandno, oni sa kojima smo živjeli, koji su nas i našu zemlju ostavili prije circa 150 godina, sebi izabrali novu naciju i uzeli kao ideal i težnju nove države – Srbiju i Hrvatsku.......................................................................

Ostali dio teksta je na Dokumentima ove stranice.

Citajuci ove vijesti iz Domovine ponovo osijetih zebnju kao one skore '92 i pomislih koliko malo covijeku treba da dodirne opet svoj smisao i u njemu ljubav prema Domovini kao onu najljepsu nit sto bitise nesvijesno o covijeku, neovisno o njegovom fizickom htijenju. I ona, ta nesebicna ljubav, udari k'o dzemre u proljece po Bosanskim cairama, zapljusne te prkosom i snagom, a tebi drago sto pripadas toj zemlji i tom narodu. Tako nahranjen tom silinom postajes, najaci.....obican i malehan izrastas u golijata i na zrtveniku grude rodne spreman si darivas ono najsvetije ovo zemaljsko – svoj zivot! O zemljo moja samo ti valjda znades, gdje li je moja sidretul munteha?

U toj cudnoj realnosti svaki grumen zemlje k'o da te slusa i k'o da znade tvoja htijenja, a ti sihirom darivan s lahorom obletis i obljubis svaku travku, svaki kamen k'o za oprostaj.... izbrojis jos jednom sve bobke na skolskoj racunaljki, sijetis se ucitelja, majke, oca, prve dijevojke.... sijetis se jarana i prvih tuca, brata, zene i dijecice! Citav zivot dodirnes u jednom trenutku bitisanja, halalis se i shvatis da pripadas samo njoj jedinoj, toj zemlji Bosni plemenitoj!

I tad si spreman. Spreman si na sve kao nikad prije, naoruzan ljubavlju ti postajes zvijer sto brani svoje jedino gnijezdo, svoju zemlju....., a krik ljubavi postaje krik ratnicki: "Ni jedan grumen zemlje Bosne neces vise dusmane odnijeti, ni jednu kaplju hladne Drine neces vise dusmane zagaditi jer moje je srce na braniku Domovine! A ti znas kako je srce vrelo, Bosnjacko!"

SMRT IZDAJNICIMA BOSNE PONOSNE!

Ibro SUHOPOLJAC

Turski historicar Kemal Karpat je ponasanje novonastalih balkanskih drzava prema muslimanima ocijenio kao jedan od oblika drzavnog huliganstva i barbarstva. Odlukama Kongresa, o kojem su kao i o brojnim drugim dogadjajima podijeljena misljenja i danas, u velikoj mjeri su legalizirana izvrsena etnicka ciscenja muslimana. Ono sto se desilo 1877-1878. muslimanima Bilal Simsir je nazvao genocidom. Milioni muslimanskih izbjeglica (muhadzira), navodi Hammer, izgubili su sve svoje u korist hriscanskih susjeda i kretali su se prema domovini koju nikada ranije nisu vidjeli.”………………………
U periodu nakon Berlinskog kongresa, Osmansko carstvo je bilo izlozeno nizu intervencija evropskih sila, mijesanju u njene unutarnje poslove, »sve pod izlikom pomoci nacionalnim manjinama pod sultanovom vlascu................................"
Safet Bandzovic

Kongresu je bilo od 21. juna do 11. jula 1878. upuceno 145 peticija predstavnika muslimana iz Janine, Bitolja, Skoplja, Bara, Nisa, Prokuplja, Kursumlije, Debra, Pristine, Novog Pazara, Bosne, Podgorice, Spuza, Gruda, Hota i drugih mjesta, kojima je bio izrazen protest protiv podjela njihovih predjela, trazeci zastitu velikih sila, uz zahtjev da ostanu u okviru Osmanskog carstva, kao i da im se nadoknadi nacinjena steta. Stav Albanaca koji su zahtijevali autonomiju unutar Carstva Berlinski kongres je odbio, prihvatajuci srpske stavove da Albanci nisu nacija nego zbir rasutih plemena................
Po njegovim odlukama, Osmansko carstvo je moralo ustupiti tri petine svoje teritorije i jednu petinu ukupnog stanovnistva, oko pet i pol miliona ljudi, od kojih su polovica bili muslimani..............

"Citavih 40 godina (1774-1814) HASANAGINICA je, kao pjesma "morlackog jezika", kruzila uzburkanom evropskom literarno-folklornom pozornicom, vec iznurenom pseudoklasicizmom, a mi nísmo znali za nju, osim nekolicine ucenih pojedinaca. Tako nas ova MUSLIMANSKA BALADA o plemenitoj Hasanaginici, i bez pravog imenovanja, otkri ucenom svijetu, ukaza na velicanstven poetski, stvaralacki dar nasega covjeka, postade eksport izuzetnog intenziteta i neslucenih razmjera, i postade plodonosan poticaj mnogima." (VOJISLAV M. JOVANOVIC, 1913, cit. prema A. ISAKOVIC, HASANAGINICA, 1975).

Nasi dusmani nikad ne prestaju, pa i nece prestajat da napadaju, omalovazavaju i negiraju tebi Bosnjace, tvoju historiju, tvoju vjeru, i probaju da ubiju tvoj ponos. Onaj ko ti radi o glavi stolecima, unistava dokaze da si postajao, unistava tvoju kulturnu bastinu i spomenike, pa kad te ostavi tako golog bez icega, dusa tvoja je njegova, vise ne postojis. Samo sto je Bosnjacki ponos toliko veliki, pa je savladavao stolecima ovakve prepreke, a takode spreman je u buducnosti ciniti isto, za svoj opstanak i svouju zemlju, zemlju Bosnjacku. Nema klecanja pred nikim, nego uzdignute glave ostajemo bit kormilari nase buducnosti!!!

Htio sam samo postirat jedan mali detalj od tona lazi koje serviraju nasi komsije, oni sa istoka, a za njima idu stopu u stopu, oni za nase zapadne strane, koji nas kitise i zvase njihovim cvijecem. Sami pogledajte sa kakvim ljudima se moramo nosti stolecima.

Avdo Metjahic

Ðorde Capin

"Malo je problema u srpskoj istoriji koji su toliko istupili van okvira nauke, kao što je izmišljotina o tzv. “bogumilima” ili “patarenima” u srednjevjekovnoj Bosni i Humu. Gotovo je nevjerovatno da je od tako malo pocetnih elemenata izgraden grandiozan sistem neistina i poluistina, koji je do skora bio oficijelna i nedodirljiva “naucna” istina, papagajski ponavljana od osnovne škole do univerziteta"..............“Bogumile” je u nauku na velika vrata uveo Franjo Racki 1869., nekriticki uzimajuci “zdravo za gotovo” krajnje sumnjive latinske izvore. Mada u momentima dolazi u protivrjecje sa samim sobom, cak i u istom tekstu, i cesto daje naivna i neprihvatljiva tumacenja kad cinjenice govore suprotno, njegova konstrukcija je prihvacena, nadgradivana, politicki podržavana i silom vlasti održavana do danas"............"Nema stecaka van srpskog etnickog prostora, niti stecaka unutar njega za koje se može dokazati da ne pripadaju Srbima. Zbog toga su i uništavani, narocito na Primorju"

JEDAN I JEDINI BOSNJACKI BAJRAK

Ova skulptura je tendenciozna i propagandisticka. Ona ne priznaje kult smrti. Ona nacelno, bogumilski, upravo materijalisticki negira zaglupljujucu misao umiranja na koljenima pred zagonetkom bilo kakve prekogrobne hijerarhije, i od hiljada i hiljada ljudskih ruku na ovim monolitima ni jedna nije sklopljena u predsmrtnoj molitvi. Ni jedan bogumilski lik ne kleci pred autoritetom religioznih nadzemaljskih i ovozemaljskih simbola. Pred nama su nadgrobni spomenici naivnih i cistih evandelista, laika, koji nisu do svoje propasti priznali nikakve crkvene hijerarhije, smatrajuci ubistvo najvecim grijehom, a cezaropapizam davolskom negacijom svih evandeoskih principa.

U cuvenom razgovoru sa Turskim beglerbegom, kada mu je Turski beglerbeg rekao: "Nema vise Bosne, a nece biti ni Bosnjaka, Huseine... Gines za drzavu koja nikad nije postojala niti ce." Husein Kapetan Gradascevic mu je odgovorio sljedecim rijecima: "Ima Bosne, beglerbeze i Bosnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti ce i poslije vas!

Bošnjacki katolik Fra. Ivan Frano Jukic (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao: "Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao ocenutu glavu od stabla gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.''

Se znamenje Kneza Nenca, Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s` Božijom pomoćju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomoćju, nego on sam.

Ti, koji pročitas moj kam, mozda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tami neima ništa do ponovo ti sam.

Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio, tčuti ono tšto nije tčuo, okusti ono tsto nije otkusio, bit tami gdji nije bio, al` uvijek i svagdi, samo sebe može najti, ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.

Človjece, tako da niesi proklet, ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta, kad bješe suša,pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.

rof. Dr. Darko Tanaskovic, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se oznacava etnopoliticka koncepcija, kaže da je "suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etnickim, kulturnim, psihickim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuce narodno i nacionalno ime."

Email: bosnjo@nycap.rr.com