PUTOPIS
Evlija Celebi
SEHER FOCA (1664)
Osvoio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/1465. Njegova tvrdava, koja se nalazi u brdima, je porusena. On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (has) hercegovackog pase, a nalazi se na na teritoriji hercegovackog sandzaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri (stotine) akci; u nahijama tog [kadiluka]ima sedamdeset sela. Ima muftiju, prestavnika serifa (nekibu'l-esraf), predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janicarskog serdara, povjerenika za harac (harac agasi), trznog nadzornika (muhtesib agasi), bazdara ( bazdar-agasi), starjesinu esnafa (sehir kethudasi), te razne prvake i velikase.
OBLIK I POLOZAJ FOCE
-Prostire se uzduz obale velike rijeke Drine, od ostoka prema zapadu. S jugoistocne, juzne i zapadne strane, u daljini koliko moze top dobaciti, nalaze se sumom bogate planine s ogromnim drvecem. Veliki seher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu. Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuce, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.
Grad ima osamnajst mahala. deset je muslimanskih, a osam je bugarskih, srpskih i latinskih (katolickih). Jedna je mahala zidovska.Ima dvije hiljade sto sesdeset impozantih, krasnih i lijepih kuca, koje su u dobrom stanju; pokrivene su ceremitom i plocama, okruzene bascama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist perzijskih vrtova.
Najimpoznatiji su novosagradeni saraji Mustafa-efendije Kadica (Kadizade), zastupnika (halife) spahija u rezidenciji srece (Stambolu). Zatim Begov (?) saraj, Bas-acik saraj i Serdarev saraj.
DZAMIJE.-Ima svega sedannaest islamskih bogomolja (mihrab). Izmedu svih [istice se] dzamija sultana Bajezida Velije u Staroj carsuji. To je starinska bogomolja, sagradena od tvrdog materijala u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret.Zatim dzamija Fatma-sultane. I to je bogomolja (musala)u dobrom stanju, a pokrivena je cistim olovom.
Zatim ima Osman-agina dzamija u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:
"Zgrada Hadzi Osmannove dzamije koja je slicna raju.Postade uzvisen hram svih vjernika.Posjetilac rece datum dovrsenja njegove zaduzbine:"Posta krasna dzamija i privlacan hram" Godine 1022/1613."
Ova svijetla dzmija ima kupolu od dasake, a sva je pokrivena olovom.
Na vratima dzmije kadije Osman-efendije nalazi se ovaj natpis; Datum joj je:
"Blago onom ko u njoj ude cist". Godine 1002=1593/4.
Ove pomenute dzamije su velike dzmije na ovoj strani grada Foce. Osim njih, ima jos jedanaest mahalskih mesdzida(zavije).
Rijeka Cehotina (Tihotina)razdijelila je ovaj grad Focu nadvoje.
Na suprot, istocnoj, strani te rijeke nalaze se ove dzmije:Kad drvenim mostom prodemo na suprotnu stranu, onda na vhu mosta imamo Hasan-pasinu dzamiju.koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladza dzamija. To je krasna bogomolja. Ovoj dzmoiji nema ravne u bosanskom ejaletu, ni u zvornickom sandzaku, ni u gradu Teslidzi (Pljevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife)starog neimara (Kodza Mimar) Sinana, sina Abdulmennan-agina,glavnog neimara (mimarbasi) sultan Sulejmana.On je ulozio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu krasnu i divnu Aladza-dzamiju, kojoj ne moze biti ravne. U ovoj dzamiji je sa stanovista ahikteture izrazeno toliko sposobnosti, toliko ukusai finoce i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario ni jedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepsa i sjajnija od svih dzamija ovog kraja, to je ukrasila ovaj grad. Neimar je na zidovima cetvorougaone osnove napravio, poput prave zdjele okruglu kupolu (kubbe);ona je uzorna i zasluzuje da se vidi. Minder, mirhab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije u svakom tom detalju izrazena je neka posebna sposobnost i vjestina poput dopustene madije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na cetiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da nebi snijeg i kisa zasipali veliki dzema'at na ovim sofama je poredano simetricki dvadeset borovig stubova i od drveta inzenjerski napravljena neka vrsra krovnog prepusta(sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrezastim glavurama poput glavura Fahrija.
Sav jugoistocni zid ove sofe izaran je raznovrsnim sarama ravnim Bezhatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu.
U sredini dvorista (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom email-kupolom na sest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora (havz) za abdes. To je tako umjetnicki izraden safiski sadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajuci kako iz slavina tece ziva voda i pravi vodoskok, prestanu da ceznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove dzamije , do samog puta,podignuta je velicnstvena visoka kupola (kubbe) na cetiri stuba. Oko nje je kovacki majstor takve gvozdene resetke i prozore kiji su poput radova kovaca Davuda. Svaki majstor, inzenjeri svjetski putnik, koji pazljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene resetke, postaje zapanjen i zadivljen,
Osnivac ove zaduzbine Hasan-pasa umro je u Budinu kao budimski defterdar. Njegovo su cisto tijelo prema njegovom testamentu (vasiyat), sahranili ovdje u gradu Foci, u dvoristu ove dzmije pod imenom email-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je, zaista, bio covjek od ukusa, darezljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Dzafer Bermeki. Kako on nije zalio blago, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne dzamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vjestinu (san'at)i sve ih primjeniti na ovoj dzamiji. Ulozivsi svu svoju sposobnost, on je napravio takav bozji hram, da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum). Kako je osnivac bio darezljiv covjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva donijeli dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnicki rad dao odgovarajuce nagrade i uzdare.
Umjetnicki izradenim lusterima, koje je takode dobio na dar, ukrasio je unutrasnjost dzamije, pa je i ona postala svijetla bogomolja, poput mlade cije celo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kaoije na jugoistocnoj strani dzamije na bijelom i cistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hasarije ovaj natpis:"Ovu casnu dzamiju podigao je osnivac zaduzbina i dobrotvor Hasan, sin Jasufov i dao joj ovaj hronostih."
"Primi je vjecni(boze)"Godine 1074.
Pokraj ove dzamije nalazi se dzamija Emira Mehmed-age. To je interesantna, simpaticna i lijepa dzamija, ali nema posjetilaca. Ovu dzamiju narod zove "Pasina dzamija (Pasa dzami). Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis:
"Ovu casnu dzamiju sagradio je i prosirio:Mehmed-aga sin Abdulatifov, upravitelj vakifa.Napisano godine sedan stotina sedamdeset i prve".
Dzafer-efendina dzamija je svijetla, starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom.
I Sulejman-begova dzamija je, takode, udobna i privlacna, ali ima pomalen broj posjetilaca.
Osim ovih dzamija, nalaze se na ovoj strani vise mahalskih mesdzida.
U Foci ima sest medresa, u nekim se predaje islamska tradicija (hadis).Postoji osam tekija.Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistocnoj strani grada, medu vinogradima i bascama. Ona je okrenuta prema carsiji i bazaru i prestavlja kosmoranu (ogledalo svijeta). Ukrasena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama.
Tu imaju tri javna kupatila (hamam). Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije, drugo Bajezidovo, a trece hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halife) spahija.
Sudnica (mehkeme), koja je u blizini ovog kupatila, takode je Mustafa-efendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala. Ovdje mjestani obavljaju blagodarenja.
Postoje dvije javne kuhinje(imaret). Jedna Bajezit-hanova, a druga Aladza-dzamije.
Od njihovih specijaliteta na glasu su cetrdeset vrsta ribe iz rijeke Drine, i med samotok, sedam vrsta socnog grozda, visnje i kruske jerimbase.
Prema dazdaraginim podacima tu ima 26.000 dunuma vinograda na koje se placa desetina (osur). U carsiji ima 540 ducana.
Sredinom ovog mjeseca,tamo gdje se nalazi trg varosi, tece rijeka Drina, koja se ne moze preci na konja. Jugoistocno od rijeke lezi glavni dio grada. Sjeverno i zapadni [od tijeke]nalaze se plodni vocnjaci(bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu camcima i ladama. Svi dvorci i ugledne kuce grada leze na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju u rijeku. Duzina grada obalom rijeke iznosi 4.000 koraka.
Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hrsek),iz planinskih visoravni Kolasina i Cemerna, iz planina Zagora (=Zagorje) i Uloga. Rastuci i skupljajuci se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i tece jedan sat direkno kroz basce i ne pravi nikakve vijuge.
Na istocnoj strani grada, pored Aladza dzamije, tece rijeka Cehotina, koja se pod tabhanim (debaghane) sjedinjuje s rijekom Drinom. Rijeka Cehotina tece s istocne strane grada Foce. Njen izvor nalazi se na jugoistocnoj strani, (kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandzaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaes konaka. Ona dolazi iz Pive, Niksica i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protice kroz grad Focu, dijeli grad na dvoje i tu utise u rijeku Drinu. (Drina) tece dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatom se sjedinjuje sa Limom. Odatle tece prema bosansko-sarajevskom Visegradu, prolazi kroz kasabu Bijeljina, te pod gradom Racom utice u Savu.
U ovom hercegovackom sandzaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foca, a drugi Mostar.
Stanovnici Foce su u licu lijepi i divni ljudi, cistog vjerovanja, pobozni su i dobri muslimani. Muskarci nose raznobojnju cohanu odjecu. Prvaci i velikasi zamotavaju bijele calme, a srednji stalez nosi pokratko odijelo i caksire s kopcama, grube papuce i kalpake od raznobone cohe i kunovine. Govore bosanski. Vecinom su trgovci. Hadzija (hodocasnika) i gazija (junaka) ima takode dosta.
Zene nose feredze od crne cohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija. Djevojke su im vrlo lijepe, povucene, a djeca vrlo bistrai ostroumna, pa su na pamet naucila mnoge knjige u stihovima, Mladici su im pravi sokolovi, neustrasljivi i hrabri junaci. Vjecno su u borbi sa Mlecanima. njihovi ucenjaci posjediju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i majstorima za pustanje krvi nema ravnnih.
Od turbeta koja se posjecuju znamenita su Bajezit-babino i Murat-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.
FOCANSKI MOST-OGLEDALO CUDA- Na obali Sredozemnog mora u nahiji grada Menemen blizu grada Smirne na anadolskoj strani ima jos jedan grad po imenu Kara-Foca. Ali ovo je hercegovacka Foca. Na zapadnoj srani, pola sata daleko od ovog grada, na Karaburmu, na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni mostna jedno okno, koji se dize do nebeskog vrha. To je veoma srasan, i opasan i nesiguran prolaz, koji vec propada, jer nije tvdo graden. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare skole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obe strane rijeke, vjesto nanizao jednu na drugu velike i duge grede (tako) da jedna nad drugom izmice kao pera u krilima lastavice. [Tako] su grede, koje se nizu s obje strane, priblizene pa je onda na sredini mosta jedan za drugi pet diteka lade i tako sagradio ovaj veliki most, kome nema ravna ni na jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se covjek ne usuduje ni da pogleda dolje. Covjeku se smrci pred ocima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopce nema kola, a i da ih ima, nebi mogla prelaziti preko ovog mosta. To je most pokonjog Sulajman-hana. On je za njegovo odrzavanje uvakufio jedanajest sela.
Zatim smo opet dosli u Focu i s nekoliko prijatelja presli preko rijeke Cehotine i iduci obalom Drine prema sjeveru, dosli smo u kasabu Ustikolinu.
GRAD BANJA LUKA
Zbog toga sto se ovaj grad sastoji od dvije tvrdave on se u sarajevskoj gruntovnici (defterhane) naziva Banjalikatejn. osvojio ga je Gazi Ferhad pasa , i prema starom gradu podigao nov grad tako da je udaljenost izmedu njih samo dva koraka. Oba su grada sagradena od tvrdog materijala na lijevoj strani niz tok rijeke Vrbasa . Imaju izvrsne oruznice (dzebhane) i dizdare.
Pred ovim Ferhad-pasinim gradom nalazi se jedan baljemez top od trideset pedalja, koji je 9nakostrijesen) kao jez i nema nikakva obzira prema neprijatelju.
Ilidza na latinskom jeziku kaze se banja. Kako izvan ovog sehera na rubu basca (bag) ima jedno toplo vrelo(ilice), ono je dobilo ime Banja. Kako je ono u ono doba na njenoj ivici postojao jedan mali seher, on je dobio ime Luka. To se kasnije u narodnom govoru jedno s drugim spojilo i on je nazvan Banja Luka. To bjese sjediste sandzakbega u bosanskom elajetu. Ima alajbega i ceribasu. Ali kako je sada njen sandzak pripojen bosanskim vezirima, njom upravlja vezirov zamjenik (kaymakam). Njegovi prihodi iznose samo jedanajes do dvanjest hiljada grosa.
STARA VARIS I SEHER.- Seher se stere od jugoistoka prema sjeveru u duzine jednog sahata, s obje strane rijeke Vrbasa , ali je s jedne svaka bolja kuca (handan) ima vinograd, bascu i ruzicnjak divan kao zemaljski raj. S jedne strane sehera na drugu prelazi se na tri mjesta preko drvenih mostova na rijeci vrbasu.
Ima svega cetrdeset i pet mahala, a najnaseljenija su : Ferhad-pasina i Saraj mahala. U svemu ima tri hiljade sedam stotina lijepih ceremitom i sindrom pokrivenih kuca u dobrom stanju. Od od visokih dvorova (saraj) istice se; kajmakkamski dvor, koji je vrlo lijep. I Ferhad-pasin dvor je na glasu.
DZAMIJE. - Muslimanskih bogomolja (mirhab) ima cetrdeset i pet. Izmedu svih dzamija istice se poput carske Ferhad- pasina dzamija. Svi su joj djelovi pokriveni olovom,Lijepa je i stara dzamija.
MEDRESE. - Ferhad-pasina medresa je glasovita.
MEKTEBI.- Ima ih jednajest. Najpoznatiji su Ferhad-pasin mekteb i mekteb nekog Dzevri-zadea.
JAVNA KUPATILA (hamami).- Lijep je i poznat Ferhad-pasin hamam. Njegova vruca voda iljidza je ljkekovita , a zgrada joj je tako ljijepa. U svakoj boljoj kuci (handan) postoje kucna kupatila s (pecima(sobali hamam).
Carsija.- Ima tri stotine ducana, jedan bezistan koji je sagraden od tvrdog materiala. U njemu je i sada na kapijama s obje strane provucen gvozdeni lanac. On se sastoji od stotinu ducana. To je zaduzbina rahmetli Ferhad-pase.
JAVNE KUHINJE.-Tu se nalazi Gazi Ferhad-pasin imaret cije veledusnu sofru i danas uzivaju putnici i namjernic, a upravitelj (mutevelli) mu je njegov sin Mehmed- beg.
KLIMA I STANOVNISTVO.- buduci da je klima vrlo prijatna, ovdje zive starci i mladici, velikasi i prvaci, iskusni lekari i ekonomi, dobri pobozni ljudi, sejhovi, pisci i pjesnici, zanatlije i razni vjestaci. Ima vise cesama sebilja i crkava.
POLJOPRUVREDNI PROIZVODI.- Sije se vrlo mnofo krupnr psenice, zobi, prosa, jecma i heljde. To je jako bogat seher. Za jedan bakarni penjez dobije se oka odlicna hljeba, a(oka) govedeg mesa stoji tri penjeza, kabljica jogurta jedan penjez, a sam bog zna koliko ima masla i meda.
ZANATI.- Od gvozdenog alata izgraduju se vrlo dobri cekici, sjekire, gvozda za plug i razne vrste kopalja.
JELO< VOCE I PICE.- Specijaliteti su im: bijeli katmer-cureci i bijela pogaca pecena u pepelu, a kajmak baklava u Ferhad-pasinom dvoru (handan) je takva da joj nema ravne na nastanjenom dijelu zemlja. Ona je tako socna da na nju metnes tepsiju utonula bi. To je slatka i i ukusna baklava.
Od voca, medutim., tresnje budu toliko slatke, socne i ukusne da im nema ravna u Evropskoj Turskoj (Rum), Arabiji ni perziji. Melek Ahmed-pasi su donijeli jedan sepet tresanja i svaka je bila kolik orah s rijeke Mudurnu u Anodolu, gdje se izradujeu terziske igle.Svi smo se divili ovom socnim tresnjama. Izabrali smo nekoliko komada i u jedan tas terazija stavili jednu tresnju a u drugi jedan esedi (gros), i vaga se izravnala, a esedi gris je tezak osam drama (dirhem). Odakle se vidi koliko je krupna i teska banjalucka tresnja. Ona je po ukusu vrlo slatka i socna, a djeluje dobro i na probavu.Poznate su, takode, i tom kraju dunje i jabuke. Kupus, koji zovu kopuska ima glavu veliku kao kazan, alistovi su mu socni kao tanki listovi niseste. Bosnjak za ovaj kupus kaze;
-Allah mi je din (vjera), a kupus iman (vjerovanje), i jede ga do crkavanja.
Od pica im je glasovito kozje mlijeko, surutka medovina , sok od visnja, hardalija, ramazanlija, ekstrat od pelina i estrakt od nane (nane rakisi).
IZLETISTA.- Na sedamdeset mjesta imaju izletista. Od svih najpoznatiji je Ferhad-pasina basca.
Svega pet hiljada vinograda i basci placaju porez na na vinograde ( dunum hakki).
ZANIMANJA I NOSNJA STANOVNISTVA.-Jedan dio stanovnistva su trgovci. Oni dolaze i odlaze u Beograd , Skoplje (Uskub) i Solun (selanik). Drugi dio su opet gazije i borci za vjeru. Jedan stalez su sluzbenici casnog serijata, jedni su bastovani, jedni su ulema a drugi stalez su privrednici i zanatlije. Svi stanovnici nose kraisko cohano odijelo, cihane dolame, uske caksire s kopcama i pletene opanke, a na glavu stavljaju velike kraiske kalpake.
Sve im zene nose cohane feredze, a na kape stavljaju jasmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno.
Jezik i frazeologija.- Jezik im je bosanski. Oni svoja imena skracuju pa Hasanu kazu Haso Musau-Muso, Memiji - Memo itd.
TURBETA.-Tu se nalaze grobovi postovanog Sehbaz_efendije, Namazi Halil-pase, Malkoc-pase i Merhabazade Hulusi-efendije, Ovaj posljednji umro je ovdje kao kadija , a sahranjen je u dvoristu Ferhad-pasine dzamije na mirni pocinak.
Zatom smo sa nasim gospodarem Melek Ahmed-pasom bili u dvoru naseg gospodara Mehmed-bega, gdje smo se hranili slatkim datulama i kotorskim voce i vodili prijateljske razgovore sa svim prvacima, velikasima i ucenicima (erbab-i ne’arif).
Jednu noc smo bili gosti kod Almadzi (= Jabucar) Husein- efendije, drugu kod Kamisi Ibrahim Efendije itd.
_______________________________________________
NASE PUTOVANJE IZ BANJE LUKE U RUMELIJU
Bila je tako zestoka zima da se pljuvacka smrzavala cim padne na zemlju. Is Banje Luke smo krenuli u ime bozje prema jugoistoku, isli trinaest sati i zakonacili najprije u kasabu Varcar Vakuf. Tu smo se lijepo odmorili i razonodili. Na putu smo izdrzali strasno blato i mecavu.
Potom smo prosli kroz grad Golhisar ( danas Mrkonjic grad) i za dvanajest sati stigli u kasabu Jajce. Zatim smo prosli kroz grad Sendzar, (Selo Sandzak kod Donjeg Vakufa) pretrpjevsi hiljadu muka i nevolja, i za osam sati stigli u grad Uskopje ( misli se na Donji Vakuf). Odatle smo izli prema jugoistoku i dosli u Travnik, a odatle za osam sati u kasabu Vitez. Iduci, zatim prema jugoistoku (kibla), dosli smo za pet sati u selo Kiseljak, odatle smo za osam sati stigli u selo Blazaj. Zatim smo presli Sarajevsku rijeku i dosli u varos i grad.
SARAJEVO
Ovdje smo se zadrzali tri dana.u velikom uzivanju i veselju pojeli smo mnogo jela. Pasi i agama dosli su pokloni iz raznih strana. Zatim smo se popeli na planine prema istoku i dosli u
SELO MOKRO
U njemu ima vise hanova, jedna dzmija i sobe za pase.Pet hanova nalaze se pod stijenom Mokro, koja je poznata u Rumu (Evropekoj Turskoj), Arabiji i Perziji; Melek Ahmet-pasa je kroz ove stijene provukao cetvore kocije i prebacio ih na drugu sranu. Zatim smo isli dalje i za osam sahata dosli u Zukov Han. Iduci osam sahata dalje prema jugoistokustigli smo u
GRAD VISEGRAD
To je osloboden i oprosten (musellem ve muaf) grad na teritoriji hercegovackog sandzaka. Njim upravlja (hakim) upravitelj zaduzbina (mutevelli) Mehmed-pase Sokolovica.To je kadiluk u rangu kadiluka od stotinu akci. Ima janicarskog serdara, gradskog zapovjednika (dizdar), sedamdeset regularnih vijnika i bazdara.
Grad lezi na obali rijeke Drine, na jednom pitomom i do neba visokom brdu, koje je izboceno kao jaje. To je gradic petougaonog oblika, sazidan od kamena. U njemu se nalazi vijska i vijnicke kuce, mala dzamija, dovoljno skladiste municije i gradska kapija.
Naselje (imaret)dolje u varosi u varosi ima sedam stotina kuca, lijepu dzamiju, han velik kao tvtdava, koji moze da primi do dest hiljada konja, kamilai mazgi; zatim ima lijepo kupatili (hamam)i cesme sa tekucom vodom. Tu ima cetiri stotine ducana. Sve su to zaduzbine Mehmed-pase Sokolovica.
U ovom gradu na rijeci drini nalazi se veliki most na jedanajes okana. Svaki mu je pojedini svod kao zvijezde kumova Slama. Covjek koji se razumuje u arhikteturu i gradevinarstvo ostaje zapanjen i zadivljen gledajuci taj most. Datum posavljanja temelja [mostu]g lasi:
"Nuradih mu rece hronostih:
Muhamed-pasa napravi ovaj most preko vode
Neka ga blagosilj ko ga vidi"
[Godina 979-1571]
Datum dovrsenja mosta glasi:
"Tajanstveni glas vidjevsi dovrsenje [mosta] Rece mu hronostih:"Neka bog blagoslovi divni,Veliki i najlepsi most.
[Godina985-1577]
Rijeka koja tece ispod tog mosta huceci kao oluja, dolazi s planine Cemerno i gorske visoravni Zagor i kad prode grad Focu, sastaje se sa rijekom Cehotinom.
Rijeka cehotina se spusta s planina grada Plava u vilajetu Albaniji
{Arnautluk) i uliva se pod gradom Focom u rijeku Drinu. Potom obe zajedno teku
prema kasabi Ustikolini i Visegradu i kad produ grad Zvornik, ulijevaju se pod
gradom Racom u Savu. KASABA DONJI VAKUF (USKOPYE VAKFI)
U bosannskom sandzaku nema vece kasabe od ove. Ona je has bosanskog pase.
Njom upravlja pasin subasa, a [sudski] spada pod jurisdikciju bosanskog mule.
To je naseljena varos (sehir), a prostire se uzduz obale rijeke Vrbasa od
juga prema sjeveru. Rijeka Vrbas dolazi iz planine Bjelimica i Uloga, protice
kroz ovo mjesto i sliva se dalje pod gradom Jajcem u veliku rijeku Plivu. Rijeka
Pliva dolazi opet iz planina kasabe Jezera (Golhisar) i kasabe Varcar Vakufa. Ko
nije vidio ono mjesto pod temeljima grada Jajcagdje se piva saliva u donju
rijeku Vrbas padajuci s pecine za pet minareta - taj nije kikad nista nije ni
vidio. Zatim se obje velike rijeke sjedinjavaju i nize proticu seher Banju Luku.
Odakle se jos nize slijevaju u rijeku Savu.
Seher Skoplje(>>Uskopje<<) ima svega trideset dzmija (mirhab).
Dzamija Ibrahim-bega Malkocevica (Malkoczade) je najlepsa i najcuvenija. Njen
natpis glasi
SVAKO KO JE VIDJE, HVALECI JE KAZE JOJ HRONOSTIH: OVO JE NAJLJEPSI MESDZID I
NAJCISTIJA DZAMIJA
Ima vise tekija, osnovnih skola, brojne hanove, jedan hamam i nesto preko
stotinu ducana, ima dvije hiljade kuca, prizemnih i na sprat, a pokrivene seu
ceremitom isindrom.
Njeni stanovnici su ratnici i borci za vjeru[a gostoljubivi su tako] da su im
stolovi velikodusno (bez prigovora) postavljeni za gospodu i sirotinju.
Sa zapadne strane ovog sehera presli smo sa sto muka i nevolja rijeku Vrbasi
,iduci prema jugu, dosli u grad.
PRUSAC (AKHISAR)
To je grad lijep zaista kao zrno bisera. Podigli su ga Mlecani. on se ranije
zvao Prusac. Premda je ovaj kraj bo okupirao Gazi Husrev-beg u doba Selim-hana
I. Prema katastarskom popisu(tahrir) Suleman-hana to je sada vojvodstvona
terittoriji kliskog sandzka i kadiluk u rangu od sto pedeset akci.
OBLIK I POLOZAJ GRADA AKSIHARA- Teren na kome lezi ovaj grad obrasao je sa
sve cetiri strane sumom i sikaricom. To je visok grad petougaonok oblika, a
sagraden je od kamena na strmenitoj stijeni. Njegova vrata i zidovi su visoki
oko cetrdeset arsina. Nas gospodar Melek Ahmed-pasaobnovio je i popravio ovaj
grad vlastitim novcem pa se sada taj grad koji je divan kao dragulj u prstenu
svijetli kao jasno svijetlo. Tvrdavu je snadbio dovoljnom kolicinom municije i
topova. Gradski zapovjednik (dizdar), i posada od tri stotine vonjikabudno
cuvaju grad i vrse izvidnicku sluzbu. Svako vece svira vijna muzika. Ovo je vrlo
vazna tvdava, jer se nalazi na opasnom klancu u koji mogu da dodu mletacki
uskoci.
Kako se sa sjeverne i juzne strane[grada]nalaze provalije paklenog ponora,
nijesam mogao da doznam koliko ima koraka u opsegu. Preko opkopa u vrletnu i
ostru liticu pred gradskom kapijom ima viseci most kojim se odavde prelazi u
varos.
U samoj tvrdavi ima samo osamdeset vojnickih kuca. tu nema careve dzamije,
oruznice,zitnice niti cega drugog. Na onoj srani rijeke sto je na suprot gradu
uzdize se mala uzvisica prema zapadu. Ali ako se na sve cetiri strane grada
nalaze provalije duboke kao najnizi pakleni ponor i mnoge klisure, to se grad ne
moze zauzeti na juris.
VAROS ---- Ima svega osam mahalas osam stotina kuca prizemnih i na sprat, a
gradene su od tvrdog materijala. Te su kuce prostrane i u dobrom stanju;
pokrivene su ceremitom i daskom; imaju basce, ruzicnjake i vrtove (bustan).
Postoje u svemu osam dzamija (mirhab). Od svih je najimpoznatija i
najuredenija dzmija Hajdar-cehaje.
Samo s jugoistocne strane ima velika demir-kapija, i ona se otvara prema
varosi. Postoje i jedna mala tajna vrata. To je tajni put kojim se za vrijeme
opsade silazi vodi. Njen natpis glasi
KAD JE UGLEDA ADNI, RECE JOJ HRONOSTIH: "OVA VISOKA GRADEVINA SLICNA JE
ADN-RAJU" 1025/1616
Postoje tri tekije. Od svih najvise se istice tekija Sejh-Kafije. Ona pripada
helvetiskom redu(tarik).Postoje i tri osnovne skole.g
Natpis na vratima tekije preuzvisenog Sejha Kafije glasi:
Onome ko pita za njen hronostih,
Ovaj je odgovor dovoljan:
Datum podizanja tekije jest:Sejh Kafi.
1021/1612
Tu ima jedan hamam i ukupno osam ducana, a nema bezistana. Ima medutim,
medresu , skolu za ucenje islamske tradicije (daru'l-hadis) i javnu kuhinju
(imaret) pokonjog Sejh Kafije. Ovo mjesto nije tako veljiki seher, nego samo
granicna tvrdava.
Klima je prijatna, a voda je dovedena u varos smrcovim cunkovima.
Pokraj ove varosi stanuje jedan "zaim" po imenu
Dzaferbegovic(Dza'ferbegzade), vlasnik odzaka (handan) i junak od mejdana. On u
svojoj kuci svako vece ukonaci, ugosti i nahrani tri do cetiri stotine gostiju;
ima takav vrt i rajsku bastu da se covjek u njoj izgubi. Tu uspijeva raznovrsno
socno voce kakvo bi se u bosni moglo nac jos u Mostaru i Foci. Ima tu tako
krupnih krusaka i raznovrsnih jabuka da se izrecica >Vino kao jabuka<
odnosi valjda na ove jabuke Akhisara.
Bijeli med novog roja i medovina ovog sehera su takode na glasu.
________________________________________________________________________
Zaista je neimar ulozio svu svoju snagu i jasno pokazao svoja veliku sposobnost. Kad se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz koga je tek izletjela strijela pa tako stao. Neimarski ukus; preciznost, eleganciju, koja je unosena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao nijedan stari neimar. Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeci u pomenutom cardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca sehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrce i skoce s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveci svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije. »Neka ga vjecno prati milost bozja.« »Mesdzid poboznih, hram ljudi istinske spoznaje.« 52 Hidzrijska godina 878. pocinje 29. maja 1473. godine. ___________________________________________________________
GRAD POCITELJ GRAD BLAGAJ Obilazak nasih krajeva 1664.g.
GRAD I SEHER MOSTAR
Putopisi Evlije Celebije, obilazak nasih krajeva 1664.g.
Mostar znaci varos s mostom. Prema pricanju latinskih istoricara, u ovome je seheru u starinsko doba bio most preko rijeke Neretve s jedne strane na drugu, i to na jakom gvozdenom lancu u debljini covjecijeg stegna, i od toga mu je ostalo tako ime.37 Ovaj seher je osvojio licno njegovo velicanstvo Fatih.³8 On je has (domen) pase (hercegovackog), a nalazi se na teritoriji hercegovackog sandzaka u bosanskom ejaletu. Njime upravlja pasin vojvoda s pedeset vojnika (nefer). To je ugledan kadiluk s rangom onih kadiluka od tri stotine akci,39. Ima muftiju predstavnika senfa (nekibu'l-es’raf), prvake i ugledne ljude. Tu ima vrlo mnogo ucenjaka, sejhova, imama pisaca i pjesnika,40.Ima mjesnog spahijskog cehaju (sipah kethuda jeri) janjicarskog serdara,serdara budimskog kola, trznog nadzornika (muhtesib),bazdara nacelnika grada (s’ehir kethuda), povjerenika za harac (haradz emini) gradevinskog nadzonika (mimar-agasi) i gradskog zapovjednika (kala dizdar).
Oblik grada. Da bi osigurao i obezbijedio seher, Sulejman-han je naredio da se na liticama rijeke Neretve sagradi ovaj grad od kamena vrlo cvrsto i tvrdo. Grad je dosta malen. Tu se nalaze dvije tvrdjave, jedna s desne, a druga s lijeve strane. Izmedu njih nalazi se u cijelom svijetu poznati mostarski most. Na objema tvrdavama postoje po dvije cvrste i utvrdene kapije. Obje tvrdjave snabdjevene su potrebnim topovima i raznovrsnim spravama ukrasene su sa tri izbocena bastiona, koji su zaista divni.
37 Naselje na mjestu danasnjeg Mostara pominje se prvi put 1452. g. kao malo naselje s dvije kule oko drvenog mosta na lance preko Neretve. Pod imenom Mostar ono se prvi put pominje 1468. g. Pored vise razlicitih izvodenja imena Mostara najvjerovatnije je da se on nazvao po „mostarima“, cuvarima toga mosta, koji su stajali u dvije kule s obje strane mosta. (Kresev1jakovic, Esnafi i obrtt u Bosni i Hercegovini, II, Mostar, Zbornik za narodni zivot i obicaje, knj. 35, 1951, str. 61).
38 Mostar su zauzeli Turci prije 1468. g. a zauzele su ga cete bosanskog sandzaka Isa-bega Ishakovica. Pri tome Mehmed II nije imao nikakvog licnog ucesca.
39 Ne vjerujem da je mostarski kadiluk imao rang od tri stotlne akci nego od 150 akci.
42 Mostar je zaista sredinom XVII vijeka bio jako kulturno srediste u kome je zivjelo vise istaknutih naucnika, pisaca i pjesnika. (Up. Basagic, Bosnjaci i Hercegovci u islamskoj knjizevnosti, Sarajevo 1912.)
Premda tu postoje dvije tvrdjave, gradski zapovjednik (dizdar) je ipak jedan. U svakoj tvrdavi ima po osamdeset naoruzanih regularnih vojnika. Oni stalno drze strazu. Gradsku kapiju zatvaraju svaku noc i nikoga ne ostavljaju unutra. Na bedemu u bastionu grada nalazi se jedan cardak koji gleda u Neretvu; u njemu se sastaje obrazovani svijet. Odatle se vidi kako sa sjeverne strane dolazi rijeka i kako poput Sirdarija (Sejhun) tece u jugoistocnom pravcu. U tome cardaku sastaje se obrazovani svijet Mostara i tu diskutuje o raznim pitanjima transcendentnog zivota i serijatskog prava. To mjesto je pravo odmaraliste. U onoj tvrdjavi koja se nalazi s druge strane mosta, i cija je kapija okrenuta na ovu stranu gdje je seher, nalazi se Sulejman-hanov mesdzid. Na tome mjestu ima mala kafana za gradske vojnike. Gradski zapovjednik (dizdar) i prvaci sehera (ajana) najcesce sjede tu. Sav spoljni zid toga mjesta (mahale) okicen je orudem i oruzjem gradskih vojnika.
Veliki mostarski most. - I ovaj je most sagradio stari neimar (kodzamimar) Sinan, sin Abdulmennan-agin, a po Sulejman-hanovoj naredbi.41 On izgleda kao luk duge koji se uzdize do Kumove Slame i pruza s jedne litice na drugu. Ispod sredine mosta tece rijeka. Kako se sa obje strane toga mosta nalaze tvrdjave, to nije moguce preci s jedne na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta. Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rob (bozji), Evlija, dosada presao i vidio sesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. On je prebacen s jedne na drugu stijenu, koje se dizu do neba. Duzina toga mosta od jedne do druge kapije, sto se nalaze na unutrasnjoj strani dviju tvrdava, koje leze na oba kraja mosta - iznosi ravnih stotinu koraka, a sirok je petnaest stopa.
Cudna je vjestina koju je pokazao Ibrahim-efendija, roznamc’edzija sultana Murad-hana IV,42 provodeci preko toga mosta mjedenim cuncima vodu koja se nalazi u Tabackoj carsiji (debbag hane varosi) na zapadnoj strani mosta, dovodeci je u carsiju i pazar (trg), sto se nalaze na ovoj strani mosta i razvodeci je po banjama (hamam), dzamijama i medresama. Ukratko, to je most iznad i ispod koga tece voda.
Datum kad je Gazi Sulejman-han podigao taj most sadrzan je u rijecima:
»Kudreti kemeri« - Godine 984.4³
Drugi versifikovan hronostih glasi:
Ovaj je most sagraden potpuno kao luk duge,
Ima 1' mu slican na ovom svijetn, moj boze!
41 Most je zaista podignut po nalogu sultana Sulejmana 1566. g. ali ga nije gradio neimar Sinan, nego njegov ucenik Hajrudin. Na istom ili bliskom mjestu nalazio se stariji most koji je podigao Mehmed II, kako se vidi iz potpunog natpisa ovoga mosta (Kadic, II, 253-4).
42 O Ibrahim-efendiji roznamc’edziji up. ovdje str. 415, nap. 78.
43 Hidzrijska godina 984. odgovara 1576/7. g. po nasoj eri.
Jedan znalac pogleda ga s divljenjem
I rece mu hronostih:
»I mi cemo preci preko one cuprije
Preko koje je presao [ostali] svijet, moj sultanu!«
Godine 974/1556. 44
Jedni skacu strmoglav, drugi sjedeci alaturka, a neki opet skacu u vodu udvoje, utroje i odmah srecno izlaze na obalu uspinjuci se uza stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka. Visina ovog mosta je 87 hvati, a dubina rijeke 87 arsina.U njoj ima stijena velikih kao kupola kupatila; njih rijeka valja uz veliku buku. Zaista je velika smjelost da sitna djeca skacu u takvu rijeku.
Mnogi segrti (gulam), noseci jelo svojim majstorima u ducane, ne idu mostom, nego stave jelo na glavu, a tasove (sofra tasi) hljeb uzmu u ruke, pa idu smiono klizuci se uzanom ivicom mosta (korkaluk).
Ova varos ima pedeset i tri mahale45 sa tri hiljade i cetrdeset tvrdo zidanih, kamenim plocama i ceremitom pokrivenih kuca. Ka se vecina tih kuca (handan) nalazi na onim liticama sto su na istocnoj strani rijeke, to njihovi doksati, dvorane, mnogobrojne sobe, predvorja i balkoni gledaju u rijeku. Na suprotnoj, zapadnoj strani rijeke su sve sami ruzicnjaci, a svako moze pred svojom kucom rijeci da lovi ribu i da se kupa. Duzina nastanjenog, izgradenog dijela varosi na onoj strani gdje je carsija i trg (pazar) jeste punih pet hiljada koraka. Na jugoistocnoj strani prostire se polje dva sata hoda, sve do grada Blagaja. Ono je ispresijecano vinogradima i bastama. U julu nastane u varosi velika zega, jer suncane zrake udaraju u one stijene za ledima varosi, pa se njihov refleks odrazava na varos. Na istocnoj strani nalaze se vinogradi. Kako varos lezi na potijesnom mjestu, ona je duga i uzana; ali je zaista privlacna.
44 1566. godine. Iz ovoga natpisa dalo bi se zakljuciti da je most otvoren prije smrti sultana Sulejmana.
45 Ovaj broj mahala u Mostaru je nesto pretjeran, Mostar je u ovo doba mogao imati 35 mahala.
Dzamije. - Tu ima 45 muslimanskih bogomolja (mihrab).46 Hronostih (tarih) na kapiji Derfterdar-pasine dzamije pod Kazaskom carsijom glasi:
Uzviseni defterdar po imenn Mehmed,47
Pobornik dobra, zatornik zla,
Smisljajuci besprimjeran i lijep hronostih
Tog casa rece mu Hatif: »Dom gozbe«.
1017/1608. 48
Blizu mosta nalazi se Koski Mehmed-pasina dzamija,49 koja je poput kakve carske bogomolje. Ova je dzamija u dobrom stanju, svi njeni dijelovi su potpuno pokriveni plavim olovom. Iznad gornjeg praga njenih vrata napisan je kaligrafski ovaj natpis:
Mehmed-pasa je za bozju ljubav sagradio
Ovu dzamiju da bude na svom mjestu.
Sveti duh rece joj hronostih.
»Hram bozji i boraviste dobrih ljudi.«
Godine 1027/1618. 50
Natpis na Staroj dzamiji51 u carsiji glasi:
Ko za bozju ljubav podigne dzamiju,
Njen hronostih glasi:
46 Do 1660. godine u Mostaru je podignuto 35 dzamija. (UP. H. Kresevljakovic, Esnafi, II.).
47 Ko je ovaj defterdar Mehmed, sada se ne zna.
48 1608/9. godine.
49 O Koski Mehmed-pasi Sidzill-i osmani biljezi da je rodom iz Mostara, gdje je podigao ovu dzamiju, da je bio roznamedzija Lala Mehmed-pase Sokolovica, da je 1014/1605. postao vojni defterdar i da je umro 1020/1611. g. (n. d., IV. 139).
50 Godina 1027. pocinje 29. XII 1618. godine.
51 Ova stara dzamija zvala se jos Sinan-pasina dzamija, a stajala je sve do 1949. g. kojih 250-300 m od starog mosta uz lijevu obalu Neretve. Uz tu dzamiju postojao je i Sinan-pasin hamam.Imenom stara (atik) dzamija nazivaju se obicno prve dzamije, pa ce biti da je to bila u Mostaru prva dzamija. Na toj dzamiji postojao je sve do njenog rusenja jos jedan natpis u kome je stajalo da je ta dzamija podignuta 913/1507/8. godine. Prvu zgradu, mesdzid, podigao je vjerovatno hercegovacki sandzak-beg Sinan-beg koji je upravljao Hercegovinom od 1417-1475. g., dok je kasnije drugi hercegovacki sandzak-beg Sinan-pasa Borovinic (1504-1506) prepravio taj mesdzid u dzamiju i podigao do nje hamam. Potpuno ime ovog Sinan-pase je Sinanudin Jusuf-pasa, a zvao se Borovinic. Potice iz poznate bosanske srednjovjekovne vlastelinske porodice Borovinica (rodjaka Radoslava Pavlovica) iz istoimenog sela kod Foce. Uzgojen je na carskom dvoru, pa je 1499. godine postao sandzak-beg bosanskog sandzaka, kojim je upravljao do aprila 1499. g., kada je postao beglerbeg rumelijski i time automatski stekao titulu pase. Na tome polozaju nalazio se do 1503. g. od novembra 1503. do konca 1506. g. on je bio hercegovacki sandzak-beg i tada je podigao svoje zadudzbine u Mostaru. Od konca 1506. do
Godine 878/1473.52
Na kraju jugoistocne strane varosi nalazi se Ibrahim-agina53 dzamija. Ona je takode pokrivena olovom; ima visoku kupolu, a sva je nasarana kameleonskim bojama. Ovu dzamiju vrijedi vidjeti. Hronostih na njenoj jugoistocnoj kapiji glasi:
Ibrahim-aga, osnivac ove zaduzbine,
Ljubitelj poboznih, olicenje dobra
I zastitnik sirotinje.
Kad je dovrsena, nevidljivi glas rece joj hronostih:
Godine 1044/1634. 54
Osim toga, u mahalama ima dzamija: Roznamedzije Ibrahim-efendije; njeni su vakufi dobro uredeni i mocni.
Hadzi-Mehmed-begova dzamija55 je veoma prostrana, umjetnicki izradjena i svijetla. Vise njenih vrata s jugoistocne strane, napisan je na bijelom mramoru pozlacenim dzeli-pismom ovaj hronostih:
»Ova uzvisena i casna dzamija podignuta je za vlade najveceg sultana, sultana Sulejman-hana gazije, da bog uvelica njegove pobjede! - dobrotvor i osnivac zaduzbine njegova ekselencija El-hadzi Mehmed-beg, cestiti drzavnik, tvorac reda na svijetu, brat velikog vezira. «
Ovo je napisano kao njen hronogram godine devet stotina sezdeset i pete 965/1557. 56
U ovom dijelu varosi sto se nalazi s druge strane u tabhani (debag-hane) ima sest mahala i pet islamskih bogomolja (mihrab), oktobra 1513. g. upravljao je smederevskim sandzakom, odakle je opet premjesten u Bosnu, kojom je upravljao do 1514. g. U tom svojstvu provalio je pocetkom 1514. g. u Hrvatsku i sjevernu Dalmaciju. Iste godine postavljen je za beglerbega Anadolije. Za vrijeme bitke kod C’aldirana (23. VIII 1514) postavljen je za velikog vezira namjesto starog Ahmed-pase Hercegovica. Sudjelovao je u pohodu Selima I protiv Sirije u Egiptu i poginuo kao vrhovni zapovjednik turske vojske u bici za Kairo 22. januara 1517. g. Njegove upravne i vojnicke sposobnosti dobro karakterisu Selimove rijeci: »Egipat osvojih, Sinana izgubih; zar se jedna pokrajina moze sa Sinanorn uporoditi.« Bio je uskopljen i po tome cesto nazivan Hadim. (Up. Truhelka, Tu rsko-slovjenski spomenici dubrovacke arhive. Sarajevo 1911; T. Gökbilgin, Edirne ve pasa livasi. Istambul 1950; Elezovic, Turski spomenici, I, Beograd, 1940; Basagic, Znameniti Hrvati, 5. v.)
53 Ko je ovaj Ibrahim-aga, sada se ne zna.
54 Hidzrijska godina 1044. pocinje 27. juna 1634. godine.
55 Ovaj Hadzi Mehmed-beg poznat je u Mostaru pod imenom Karadoz-beg. (Vidi. A. Nametak, Karadzoz-beg i njegovo doba. Novi Behar, VII, 1933, 36, 41.)
56 Hidzrijska godina 965. pocinje 24. oktobra 1557. godine.
ali tamo nema gradjevina pokrivenih olovom. Prostrana je Hadzi-Alijina dzamija57
Na onoj strani gdje je glavni dio varosi nalazi se prostrana musala (namazgah).
Od mesdzida lijep je jos Hadzi-Alijagin mesdzid prema Ahmed-efendijinoj cesmi. 58 To je lijepa i dobro opremljena dzamija. Na jugoistocnoj kapiji ima ovaj natpis:
Odabrani Muhamed, miljenik boziji, rekao je:
»Covjek koji za ljubav boga podigne mesdzid.«
Sinan mu od sveg srca rece hronostih:
»Godine hiljadu i sesnaeste podize Hadzi Alija svoj mesdzid.«
Godine 1016/1607. 59
Od medresa znamenita je medresa Roznamedzi Ibrahim-efendije, koja je u dobrom stanju.
Ima dva javna kupatila (hamam), jedno je na ovoj, a drugo na suprotnoj strani (varosi). Ima jos 127 kucnih kupatila (handan hamamlari).
Natpis na Ahmed-efendijinoj cesmi koja se nalazi u carsiji prema velikom hanu glasi:
Dobrotvor ove zaduzbine Ahmed-efendija
Trazeci nade bistru vodu (ab-i nabi).
Zatim pazljivo promisli i rece joj hronostih:
»Tekuca voda (ab -i cari).«60
Carsija i pazar. - Ima 350 tvrdo zidanih ducana. Onakve tabhane (radionica za stavljenje koze) kao sto je ona na suprotnoj strani ove varosi nema nigdje. Njena zgrada je kao tvrdava. Unaokolo ima gvozdene prozore, a u sredini veliki basen (sadrvan). Na toj strani ima 20 korisnih i malenih ducana.
Interesantni spomenici. - Tu je na prvom mjestu mostarski most. Zatim (narocita vrsta) vitlova (cekrka). Tu je ispod carsije svezan (namotan) jedan debeo lanac za tocak i cekrk, a drugi kraj tog debelog lanca svezan je za debeli lanac koji je svezan za stijene cak dolje u rijeci.
Kad neki covjek hoce na izvadi vode iz rijeke, on natakne svoju kofu za kariku lanca, a onda pusti lanac i on ode u vodu. Onda ozgo izvlace lancem kofu i ona izade puna vode. Ovu vodu liju u bardake i testije. Na tri mjesta nalaze se takvi cekrci (dolap), kojima na taj nacin izvlace vodu lancanim tockom.
57 Ko je ovaj Hadzi-Alija, sada se ne zna.
58 Ovaj Ahmed-efendija bice identican sa poznatim mostarskim pravnim piscem Ahmed-efendijom.
59 Hidzrijska godina 1016. pocinje 28. aprila 1607. g.
60 Kada se ove rijeci preracunaju, dobija se samo 220 godina.
U onome dijelu carsije gdje su kazazi nalazi se jedna cetvorougaona sahat-kula. Zvuk njena zvona cuje se iz daljine na tri sat -hoda.
Na suprotnoj strani varosi, tamo gdje je tabana, ima devetnaest vodenica, koje zasluzuju da se vide. U tim krajevima nisam vidio vodenice izradene s takvim uredajem i na tocak.Kako je u varosi klima blaga, to je zima prijatna.
Cijelo stanovmstvo je rumeno u licu. Njihovi casni i postovani starci zavijaju oko glave saruke (destar), a momci oblace kalpake, caksire s kopcama i cohanu odjecu.
Njihove zene stavljaju na svoje ravne kape tzv. »tarbus’ takje«,bijele pokrivace; sve oblace feredze i tako setaju.
Njihov posebni dijalekat je pravilan i jasan turski jezik, a znaju takode bosnjacki i latinski.
Na glasu im je bijeli hljeb, a u protokolu (sidzil) serijatskog suda upisano je da pastrmka iznosi po dvadeset i trideset oka. Narovi u toj varosi su vrlo krupni. Specijaliteti su im grozde, smokve, kajsije, s’eftelije i cempresovo drvo.
Na onoj strani varosi gdje se nalazi koz’ara (debbaghane) ima do osamnaest hiljada i sezdeset basta divnih poput rajskih.
Opsti dodatak. - Na teritoriji hercegovackog sandzaka nema nijedan veliki grad napredniji i ljepsi od sehera Mostara. Zbog prijatne klime, tu ima tako socnog i finog svakovrsnog voca da oni svoje smokve, grozde i kao covecje glave krupne narove nose na poklon ostalim gradovima. Ovo voce ne samo sto zadrzava svoju ljepotu i slast nego se njegova boja i slast zadugo ne promijeni. Kroz sve privlacne baste i ogradene bostane koji se nalaze na ono strani gdje je tabhana (debbaghane) proticu zive vode, a po raznovrsnim uredenim sofama svijet se veseli i bez prestanka moli bogu za trajnost Carstva i naroda. Hvala bogu, u ovome sam gradu proveo tri dana u uzivanju i veselju.
Kad smo s velikim dzemaatom klanjali bajram-namaz na Musalli, upravo u casu kad je mufti-efendija (s’ejhu'l-islam) ucio hutbu dode sedam ljudi kao bez duse i zapomagase:
- Aman, braco muslimani, eto za brdom vodimo borbu s ljubuskim nevjernicima. U pomoc, braco, u pomoc!
Na to rece muftija (sejhu'l-islam):
- Na noge, braco muslimani, da idemo na vojnu bajramskih zrtava, da priteknemo u pomoc braci muslimanima i da tako napravimo najvecu vojnu.Odmah su sve gazije, pjesaci i konjanici, ne dovrsivsi molitvu (hutbu i dovu) prihvatili oruzje, spremili se i odjurili u planine.Poslije dva sata zapoceli smo teske borbe u nahijama Ljubuskog. Neprijatelj umalo nije nadvladao (muslimane), ali u taj cas prispjese mostarske gazije kao Hizir61 i, uz poklic »Allah, Allah«, tako potu- kose macem neprijatelja da to nije moguce opisati. Odmah ispalise jednu salvu.
Neprijatelj vidje da su Turci bez obzira na Bajram posli u borbu i da sijeku macem. Palo je oko sto sedamdeset neprijatelja, ostali su razbijeni i iz navale presli u bijeg i otisli u svoj pakleni zavicaj. Nase gazije, tjerajuci neprijatelja, zarobise ih oko sedamdeset, a pedesetak posjekose. Od nasih pogibe mucenicki samo sedam vitezova, koji su sahranjeni. Bajramski rucak rucali smo u selu koje smo oslobodili, a zatim smo zdravo i veselo s plijenom i velikom pompom vratili se u seher Mostar.
Eto, tako Mostarci rustemovski,62 vode bitku i boj.
Kratko receno, to su darezljivi, gostoljubivi i plemeniti ljudi.
Zatim sam od prvaka ovoga sehera uzeo pisma, oprostio se s njima i s pedeset hrabrih pratilaca krenuo prema zapadu....
Podigli su ga hercegovacki banovi,14. Ovdje sam odsjeo upravo u saraju naseg gospodara Ibrahim-age,15 cehaje velikog vezira Ahmed-pase Cuprilica (Köprülü-zade).16 Njegova milostiva i postovana gospoda majka pripremila je meni, siromahu, jednu sobu i spremila jelo i pice. Ja sam donio pismo naseg gospodara Ibrahim-cehaje njegovoj majci, a ona je meni, siromahu, od radosti istoga casa darovala par odijela, boscaluk i deset hiljada akci i poslala me da razgledam grad.17
10 U orig. Buninic’se=Bunica,lijeva pritoka Bune izvire iz istoimenog vrela sjeveroistcno od Ograca,a uliva se u Bunu oko 2,5 km uzvodno od Bunina utoka u Neretvu
11 U orig. Istolice = Stolac
12 Na Buni su bila cetiri mosta, jedan rimski dva Karadoz-begova cetvrti, onaj veliki sto je ovog rata porusen,bice Danijal-pasin.Ko je taj Danijal-pasa nisam mogo utvrditi
13 U orig. Lubzade = Ljubovic Cifluk Ljubovica na Buni nije se mogao lokalizovati.
14 Pocitelj se pominje 1444. g. kao grad u Zupi Blagaju (C. Jirec’ek,DieHandelstrassen, 25. i 26; Thalloczy, Studien, 361), a onda 1448. U njemu je postojala tvrdava prije 1465. g., jer ga je 1466. zaposjela vojska Matije Korvina kao grad, a 1471. zauzell su ga Turci i u njihovoj casti ostao je sve do 1878. g. (H. Kreievljakovic, Pocitelj na Neretvi u Kal. Nar. Uzdanice za 1934).
15 Ovaj Ibrahim-aga, cehaja velikog vezira Ahmed-pase Cuprillca,je vrlo ugledna i uticajna licnost na Porti; on je u svoje vrijeme bio stozer oko koga su se okupljali nasi ljudi u Carigradu.Porijeklom je iz Pocitelja na Neretvi. Tu je podigao nekoliko humanih iprosvjetnih ustanova. Ono sto se o njemu dosada pisalo bilo je sasvimnedovoljno. Safet-beg Basagic u svojim radovima o nasim znamenitim ljudima na Porti uopce ne pominje ovoga svog znamenitog zemljaka. Dosada nijee bio utvrden identitet ove licnosti niti tacno znalo ko su bili osnivacii raznih zaduzbina u Pocitelju na Neretvi.Ibrahim-beg Basagic je u jednoj bosanskoj Salnami zabiljezio narodnu tradiciju da je dzamiju u Pocitelju osnovao S’is’man Ibrahim pasa,da je on bio namjesnik u Misiru ida je odande poslao krasne cilime za svoju dzmiju u Pocitelju. Pri tome je Ibrahim-beg toga Ibrahim-pasu identifikovao sa bosanskimnamjesnikom Ibrahim-pasom iz Gabele (umro 1648. godine). Nekoliko podataka o cehaji Ibrahim-pasi dao je H. Kresevljakovic u svome radu Pocitelj na Neretvi (Sarajevo 1933) na osnovu putopisa Evlije Celebije Sidzill-osmani-a i narodne tradicije Medutim cehaja Ibranim,osnivac nekih kulturnih spomenika u Pociteiju iSisman Ibrahim-pasa beglerbeg misirski,nisu ista licnost. To je znao i sam autor Sidzill-i osmani-a, koji o obojici ovih imenjaka i nasih zemljaka donosi posebne biografije sto zacudo, nisu zapazili Basagic ni Kresevljakovic.
To je pomenutim naucnicima promaklo vjerovatno stoga sto Mehmed Surejja u svome pomenutom djelu cehaju Ibrahim zove nekom omaskom Kara Ibrahim-pasa Pocinli, sto svakako treba ispraviti u Kara Ibrahim Pocitelli (iz Pocte1ja, Pciteljac). Drugu teskocu za identifikaciju ove licnosti unio je je Evlija Celebija, koji kaze da je Hadil Alija sin Musa-agin, koji je 970 = 1562/63. osnovao dzamiju u Pocitelju, bio djed cehaje Ibrahima dok za njegova oca Omer-agu jedanput pogresno kaze da je brat, a drugi put pise tacno da je Omer-aga otac Ibrahimov i da je pokopan u selu Tasovcicii kod Pocitelja, a da mu je majka jos ziva i da stanuje u Pocitelju, gdje ju je i Evlija posjetio i donio joj pismo od sina. Otac Ibrahim-cehaje, Omer-aga, umro je nesto prije 1664. Kakav je odnos Ibrahim-cehaje prema Hadzi-Ali-aginoj dzamiji u Pocitelju, sada se ne moze nista odredeno kazati. Evlija Celebija u svome Putopisu tacno citira natpis sa Ali-agine dzamije koji se i danas cuva u toj dzamiji, a vidi se i mjesto vise vrata dzamije gdje je taj natpis nekada stajao. Kresevljakovic pretpostavlja da je danasnja zgrada sazidana na mjestu Hadzi-Ali-agine dzamije (n. d., 14). Ja mislim da Ibrahim-cehaja nije uopste podigao nikakvu dzamiju u Pocitelju, nego da je to stara Hadzi-Ali-agina dzamija koju je narod kasnije pripisao Ibrahim-pasi, osnivacu medrese i drugih zaduzbina, a ovoga opet identifikovao sa Sisman Ibrahim-pasom, kome tradicija pripisuje sve te zadudzbine.Posebna zabuna vladala je upitanju porijekla Ibrahim-cehaje. Evlija Celebija kaze da je Ibrahim-cehaja sin Omer-agin, a unuk Hadzi-Ali-age, sina Musa-agina, osnivaca Pociteljske dzamije. Medjutim, jedan drugi pasin savremenik i znanac, poznati dubrovacki diplomata i pjesnik Jaketa Palmotic, izvjestava nas o porijeklu Ibrahim-cehaje sasvim drukcije. Izvjestavajuci svoju vladu o najznacajnijim onovremenim licnostima na Porti on pise i o ovom Ibrahim-agi, cehaji velikog vezira, pa kaze: »Receno mi je u povjerenju da je njegova majka bila podanica nase republike. Rodjena je u selu
Trnovici, odakle se udala za izvjesnog Antonija (Antuna) Ragcicica, morlaka iz Hutova, sela koje granici sa Os’ljem. On se tokom vremena poturcio sa citavom svojom kucom i nazvao se Hadzi-Omerom pa presao da stanuje na Neretvu. Tu je stupio u sluzbu Zulfikar-bega, koji je rodjen u Mostaru pa poslije otisao na Portu i postao veliki defterdar. Zatim je doveo Omer-aginog sina u svoju kucu, u Carigradu, tu ga vaspitao i skolovao« (Radonic, Dubrovacka akta i povelje, III, 2, 670-677). Po tome je Ibrahim postao administrativni cinovnik u nekoj ustanovi, kako pise i M. Surejja, a vjerovatno bas u uredu velikog defterdara Zulfikar-bega. »On je pisao«, prica dalje Jaketa, »da stece neku ustedjevinu - i dobio polozaj emina arsenala.« S Jaketom se slaze i Surejja, koji zna da je Ibrahim postao hadzegan i da je zbog preduzimljivosti i zalaganja oko izgradnje sezdeset lada stekao naklonost starog Mehmed-pase Cuprilica (Surejja, 1, 107). Kad je velikim vezirom postao, Ahmed-pasa Cupnlic imenovao je Ibrahim-agu svojim cehajom, kako to jednoglasno tvrde Palmotic i Surejja. Tu prestaju Palmoticevi podaci o daljoj karijeri Ibrahim-cehaje. Njega dopunjuje Surejja, ,koji zna da je Ibrahim-cehaja u mjesecu rebiul-ahiru 1079 (poc 8. sept 1668) postao beglerbeg provincije Haleb s rangom vezira, da je odatle premjesten u istom zvanju u Misir u sabanu 1080 (poc. 25. dec. 1669). U saferu 1084 (poc. 18. maja 1673) premjesten je na polozaj beglerbega Sirije, a sljedece godine postao je ponovo beglerbegom provincije Haleb i serdarom u Bagdadu. Umro je u dzumadu 1.1087 (poc. 12. jula 1676) g. u Kartalu prema Dunavu, a pokopan u Isakc’iju.
Surejja za njega kaze da je tezio da uvijek bude pravedan, da je bio sposoban i plemenit covjek, a Palmotic smatra da je zasluio da se pretpostavi mnogim ljudima koji su bili na visim polozajima od njega ne samo zbog naklonosti koju je uzivao kod Cuprllica nego i zbog sopstvenih zasluga i sposobnosti. Zbog toga je bio mnogo uticajan i postovan na dvoru. Bio je veliki prijatelj i zastitnik Dubrovcana. Posjedovao je veliko bogatstvo. Svoj dvor je drzao u takvom sjaju da se on gotovo nije razlikovao od dvora i svite velikog vezira. Bio je dostojan svakog visokog polozaja i duznosti. Sultan je imao najbolje misljenje o njegovoj razboritosti, ali on sam misli da sada (oko 1664)
Ovaj grad osvojio je od Mlecana Mustafa-pasa Skopljak (Uskuplu), jedan od Fatihovih vezira,18. To je ispostava (nijabet)blagajskog kadiluka na teritoriji hercegovackih sandzaka.19 Ima gradskog zapovjednika (dizdar)20 i pedest momaka gradske posade.
Oblik i polozaj grada. - To je malen i nizak grad na najvisem vrhuncu jedne prilicno visoke i strmenite litice na istocnoj obali rijeke, tj. na onoj strani prema gradu Blagaju. Samo je vrlo strmenit nema vece casti ni srece nego da bude u sluzbi Cuprilica u kojoj je dospio na vrhunac slave i ugleda. Tim prije sto mu ubuduce nece nedostajati mogucnost da dode do svakog dostojanstva ali on sada iz navedenih razloga pretenduje ni na sto drugo.Palmotic izvjestava jos kako mu je receno da je Ibrahim-agin otac Hadzi Omer umro prije dvije godine (Palimotic je pisao svoj izvjestaj pocetkom 1667?) a da mu je majka jos ziva blizu Mostara.Ovi se navodi potpuno slazu sa navodima Evlije Celebije koji nas o Ibrahim-pasinim roditeljima izvjestava gotovo istim rijecima .Evlija je posjetio u Pocitelju Ibrahim-aginu majku donio joj pismo od sina,a ona ga bogato obdarila. Evlija nas izvjestava (1664) da je Ibrahim cehajin otac podigao u Pocitelju imaret, a sam Ibrahim-pasa medresu, banju, han isahat kulu.M.Surejja pise da je Ibrahim cehaja podigao »u Hercegovini dzamiju medresu i cesmu,a u C’orliju, Gejbozi i Hadzioglu Pazardzirku cesme (n. d., 1, 108). Oko banje i hana bilo je vise terzijskih, kujundzijskih,kalajdzijskih, puskarskih i sedlarskih ducana koji su pripadali Ibrahim-pasinu vakufu (Kresevljakovic n.d.15). Uz Ibrahim-pasinu medresu postojala je vrijedna orijentalna bibhoteka. Nekoliko rukopisa iz te biblioteke porijeklom iz Misira nalazi se danas u Orijentalnom institutu,a jedan divan prepis Kur'ana iste provenijencije u Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Tradicija zna da je »Sisman« Ibrahim-pasa bio valija u Misiru i da je odande poslao krasne cilime za pociteljsku dzamiju. Ovi rukopisi svjedoce da ih je osnivac medrese slao iz Misira i drugih istocnih provincija Carstva, u kojima je sluzio, za svoju biblioteku u Pocitelju.
16 Ahmed-pasa Ciuprllic sin turskog vojskovode i velikog vezira Mehmed-pase Cuprilica .Naslijedio je oca u casti velikog vezira u novembru 1665. i sklopio mir u Vas'varu. Osvojio je Kandiju u septembru 1666. Umro je 1676. G.
17 I na osnovu dubrovackih izvora zna se da je Ibrahimova majka zivjela u Pocitelju.
18 Pocitelj nije uzeo od M1ecana Mustafa-pasa Skopljak, nego hercegovacki krajisnik Hamza-beg (1470-1474) i to u septembru 1471. g. (Truhelka, Tursko slavjanski spomenici str. 167-170).
Ovaj Kodza Mustafa-pasa zvao se Bogojevic; sin je hercegovackog krajisnika Davud-pase. Kasnije (1509), postao je pasa. Bio je hercegovacki sandzak od pocetka 1517. do maja 1518.g.Ranije je bio sandzak u Serezu. Ovaj most na Bregavi kod Dubrave podigao je 1517. g. On se zvao i Skopljak stoga sto je imao posjede u Skoplju. Prema tome on nije vezir Fatihov,kako ce malo kasnije reci Evlija,nego Selimov, s kojim je ucestvovao u ratovima u Egiptu i Siriji. (Up Truhelka ,GZM, XXIII, 1911 450-51).
19 Pocitelj je zaista bio nijabet blagajskog kadiluka sve do 1782. g.Tada je na prijedlog pociteljskog kapetana Smaila osnovan pociteljski kadiluk s rangom od »C’anada«, a ustrojen je tako da je iz mostarskog, blagajskog i stolackog kadiluka izluceno 31 selo i pripojeno Pocitelju.
20 U Pocitelju je sjedio dizdar od 1471. do pocetka XVIII st.Prvi se dizdar pominje 1475 (Truhelka n. d. 170;H Kresevljakovic.Tridesetih godina XVII st. u Pocitelju je sjedio aga i oko 15 vojnika. (Starine, XIV,177). i cvrst. Ima jednu gvozdenu kapiju koja se otvara prema jugu, a nema opkopa. S druge strane rijeke nalazi se ponor i provalija. U unutrasnjosti grada ima kuca gradskog zapovjednika (dizdar), zitnica (ambar) i malena dzamija u jednoj maloj kuli; sve su gradjevine pokrivene plocama. Ima i jedna kula za vodu iz koje se silazi u rijeku. Za vrijeme opsade silazi se niz stepeniste od 200 stepenica, koje su uklesane u stijenu. U slucaju borbe ovaj grad moze primiti pet stotina ljudi, jer je to vrlo malena tvrdjava. Ima otprilike pet stotina malih s’ahi-topova. Gradska kapija stoji stalno zatvorena,21. Nocu pedeset vojnika drzi strazu. Ako bi neprijatelj pokusao da predje preko rijeke plivajuci ili pomocu mjehova na ovu stranu, oni bi zapucali iz topova i pokvarili mu posao. Varos.
Pod ovim gradom na obali rijeke lezi varos od sto pedeset kamenom plocom pokrivenih kuca, s vinogradima i vrtovima.22 U nekim odzacima (handan) postoje naoruzane kule.Tu ima jedna dzamija. Natpis na njenoj kapiji glasi:
»Ovu casnu dzamiju podigao je dobrotvor i dobrocinitelj Hadzi Alija, sin Musa-agin, 971 godine.«
U njenom dvoristu (haremu) ima jedan visok cempres. Tu svijetlu dzamiju podigao je predak (ecdad) naseg gospodina cehaje Ibrahim-age.15 Njegov (tog pretka) postovani brat Hadzi Omer-aga23 podigao je na obali rijeke uz gradski bedem, s donje strane ove dzamije, javnu kuhinju (imaret) u kojoj se dan-noc besplatno dijeli hijeb i corba stanovnicima varosi (belde).24Uoci petka daje se (jos) jahnija, pilav i zerde. Ona ce postojati sve dok bog bude htio.
Kasaba je imala jednu osnovnu skolu, pa je onda nas gospodar Ibrahim-cehaja podigao medresu, a (sada) je poslao ljude da naprave jos i kupatilo (hamam) i svratiste (han).25
Kuce kasabe su (nanizane) sve jedna povise druge tako da gledaju na zapadnu stranu i prema rijeci. Ovdje ima vrlo mnogo orahovih stabala. Zbog toga sto je zrak vrlo prijatan, ovdje voce prispijeva prije nego u drugim kasabama.
Ja sam, siromah, po nalogu Suhrab Mehmed-pase, sve hrabre momke koji su sa mnom, siromahom, dosli ostavio u ovoj kasabi kao muhafezadzije (cuvare) kod majke naseg gospodara cehaje Ibrahima.
Odatle sam otisao sa deset oboruzanih strijelaca u grad Gabelu, kao sto mi je bilo naredeno.
Iduci jedan sat juzno obalom rijeke dosao sam u
21 Sudeci po ovom opisu Turci dotle (1864) nisu gotovo nimalo izmijenili staru tvrdjavu. Ona je znatno prosirena tek nakon 1715. g., kada su Mlcani ostetili Gabelu, glavnu tvrdavu toga kraja.
22 Jedan izvjestaj oko g. 1626. navodi da je ova varos tada brojala oko 300 kuca. Ti su brojevi svakako pretjerani.
23 Treba otac, a ne brat. (Uporedi naprijed str. 461, nap. 15.)
24 Ovaj je imaret podigao Hadzi Omer-aga, brat Ali-age, osnivaca dzamije, a mjesto gdje je stajao zove se i danas „Pekara“.
25 Opis ove medrese, hana i banje, vidi H. Krsevljakovic, n. d., 38.
SELO TASOVCIC,
To je muslimansko selo na drumu, sa pedesetak kuca i dzamijom. Cak je Ibrahim-cehajin otac Omer-aga pokopan ovdje na glavnom putu.
Iduci, zatim, iz ovog sela juznom obalom rijeke, presli smo jednosvodni most Kodza Mustafa-pase Skopljaka (Uskuplu) na rijeci Bregavi. Rijeka Bregava dolazi iz uvala na istocnoj strani stolackih brda i na ovom mjestu prolazi kroz klanac sto je pod onom stijenom koja se zove Stolica hercegovackog kralja i tu se odmah ulijeva u rijeku.27 Kad se prede ovaj most, na lijevoj strani, jedan sat daleko ima polje koje se zove Popovo.
POPOVO POLJE
Na ovom Popovom polju ima preko hiljadu jama, ali u njima nema vode. Kad nastane mjesec juli i vode u cijelom kraju opadnu, onda se iz ovih jama pojavi i provri voda. A kasnije, kad nabujaju, pretvore ovo Popovo polje u jezero. Ima tu neka vrsta ribe koja je vrlo ukusna i pojacava seksualnu potenciju. Stavise, u ovoj zemlji Bosni veoma potentnu covjeku kazu: »Ah, covjece, sigurno si jeo ribu iz Popova.« To je vec poslovica. Istina je, medutim, da su neki ljekari stavljali mozak ovih riba u madzune za pojacanje potencije. Kad nastane ljeto i prestane padati bozja milost (tj. kisa), voda se iz ovog polja povuce.
-------------------------------------------------------------------------
Osvojio ga je licno njegovo velicanstvo Fatih,6. To je subasiluk pase hercegovackog sandzaka i kadiluk s rangom kadiluka od sto pedeset akci. Taj kadiluk podaren je kao arpaluk efendiji koji je sada mostarski muftija.7 Ima gradskog zapovjednika (dizdar) i pedeset momaka posade.
Oblik grada. - To je tvrd grad koji lezi na jednoj vrletnoj crvenoj litici koja se dize do plavih oblaka. Ima oblik bedema, a lezi na jednoj ostroj siljatoj stijeni koja je poput ribije hrptenice. Sazidan je od klesanog kamena i izgleda kao da je tek izisao iz ruku neimara. S istocne strane ima jednu visoku kulu, a s desne i s lijeve strane opet pet visokih utvrda (kale). S juzne strane, na vrhu stijene, ima jednu kulu ogromnu i cvrstu kao Aleksandrov zid. Svi bedemi tvrdave su tako divni da se to ne moze opisati. Ima jednu gvozdenu kapiju koja se otvara prema zapadu. Opkopa uopste nema jer su unaokolo pakleni ponori. Posebno na juznoj strani, pod jednim za pet minareta visokim brdom koje izgleda kao planina Bisutuna,7a nalazi se suplja, crvena i vrletna stijena u kojoj ima vise hiljada gnijezda orlova i jastrebova. Covjek se ne usuduje ni da pogleda dolje. U gradu (kal(a) ima petnaest pustih kuca, mala dzamija, dvije cisterne i dva topa. U kuli nema nikog. Gradski zapovjednik (dizdar) i sva posada stanuju dolje. Gradske kapije su dan-noc zatvorene.Spustajuci se od ovog grada prema jugu, nalaze se s obje strane puta citave planine, sume i vocnjaci (bag) sve samih stabala sipova. Te aleje i sipovina same od sebe rastu i iscezavaju.
Varos Blagaj. - Ona se nalazi pod ovim gradom i nikako se ne vidi iz grada. To je malena kasaba. Nalazi se na obali rijeke Bune, koja izvire iz one pecine pod gradskom kapijom, izbijajuci kao sedmoglava azdaja. Ima svega pet mahaia s 450 tvrdo zidanih kuca s kucama jakim kao tvrdava. Sve su pokrivene kamenim plocama a okruzene vinogradima i bastama. Mnoge su kuce pravi odzaci (handan) pokriveni ceremitom.
Rijeka Buna dijeli ovaj seher nadvoje. Na dva mjesta prelazi se s jedne strane na drugu kamenim mostovima. Ima pet islamskih bogomolja (mihrab). Dolje, medu zidovima (tonluk), nalazi se cudna (osamljena) malena dzamija Mehmed-hana Osvajaca u starinskom
6 Blagaj, stolno mjesto zemlje Hercegove i glavno naselje Mostarske kotline zauzeli su ,Turci g. 1468.
7 Blagajski kadiluk postojao je jos 28. maja 1473. g., a ukinut je 1851. Za Evlijin navod da je dat kao arpaluk mostarskom muftiji, uporedi bilj. 9. str. 460. Do g. 1782. ovome je kadiluku pripadao grad Pocitelj, u kome je sjedio naib blagajskog kadije. To je divna dzamija sazidana od tvrdog materijala s niskim minaretom, a pokrivena je olovom.
Tu ima medresa, osnovna skola, tekija, manje kupatilo,8 dva svratista, a na suprotnoj strani dzamije desetak ducana.
Rijeka Buna. - Kako je teren pod tvrdavom prazan, litica (na kojoj lezi grad)nagnula se na zapadnu stranu tako da covjek misli da ce se sad srusiti. Iz velike pecine sto je pod ovom liticom izvire rijeka s velikim hukom. Na izvoru rijeke, pred pomenutom pecinom, nalazi se veliki basen s povrsinom otprilike kao dva gumna; kazu (da je tako dubok) da mu niko nije mogao naci dna. Pricaju da su mnogo puta bacali visak s uzetom od sto hvati, i da, toboze, opet nisu nikako mogli naci dno. Na obali tog dubokog basena uza same litice podigao je mostarski mufti-efendija9 jednu tekiju halvetijskog reda, tako da jedan njen visok kiosk (kasr) gleda u tu vodu. U tome kiosku (gosk) i na balkonima ove tekije zadrzavaju se svi dervisi (us’s’ak) i vode duge prijateljske razgovore i naucne rasprave. Mnogi uceni i dosjetljivi ljudi promatraju raznovrsne ribe sto su u ovome basenu, a od kojih svaka iznosi po deset-dvadeset oka. To su tako zlatne i krasne bozje ribe da im se covjek, sto ih vise gleda, sve vise divi. Ali ih nikako ne love. Oni vjeruju da nijedan covjek koji bi namjerno ulovio jednu od tih riba ili im bacio travu kojom se one truju sigurno nece biti spasen, da nece imati srece i da ce najposlije biti objesen. Voda ovog basena ljeti je takva da se od zestoke studeni ne moze piti. Mnogi mjestani u njemu plivaju kao ronci. U stijeni na kojoj lezi tvrdava i koja se dize nad ovim basenom poput brda Demavenda ima mnogo surih orlova. Na obali ovog basena kolju kurbane pa ih ostavljaju napolju i daju orlovima. Orlovi ovdje uopste ne bjeze od covjeka. (Mjestani) bacaju ribama ovciju dzigericu i ako je one pojedu,oni vjeruju da ce im se, toboze,ispuniti zelja.
Klima kasabe je vrlo prijatna. Tu ima vrlo mnogo grozda, smokava, krusaka, jabuka i bijelih tresanja, tako da smo ove blagoslovene godine ovdje jeli prve tresnje. Zaista su to socne i ukusne tresnje.
8 Taj hamam podigao je znameniti hercegovacki legator Karadoz-beg nesto prije 1578. g., a stajao je blizu vrela Bune, nekoliko koraka od prvog mosta preko ove rijeke, upravo uz njenu desnu obalu, gdje se i danas vide zidine, a bio je dvostruk. Napusten je, izgleda, 1814. g., kada je harala kuga (up. Kresevljakovic, Hamami, St. 68).
9 Onovremeni mostarski muftija bio je Zijaudin Ahmed ibn Mustafa. Rodjen je u Mostaru, gdje je kasnije oko cetrdeset godina bio profesor i muftija i istakao se kao vrstan poznavalao islamskog prava, 0 kome je napisao vise znacajnih i opseznih djela, a najvise je poznata njegova zbirka fetvi (pravnih misljenja), koja predstavlja prvoklasni istorijsko-pravni izvor. Sacuva1o se vise rukopisa toga djela, sto znaci da je mnogo upotrebljavano. Ahmed-ef. je umro 1679. g. cijenjen i postovan (Basagic, Bosnjaci i Hercegovci, St. 152; Istj, Znameniti Hrvati, Bosnjaci i Hercegovci, St 4; M. Handzic, Knjizevni Tad, 11-12).
Na glasu im je kiseli pekmez (tzv. nardenk) i slatko vino (museles) od sipova sto uspijevaju u ovdainjim brdima. Maslina,cempresa, oraha, vinograda i basta ima bezbroj. Podigavsi se odatle i iduci jedan sat prema jugu, dosli smo mjesto gdje se rijeka Buna ulijeva u Bunicu10 i tece dalje. Bunica dolazi iz planine Stoca.11 Sjedinivsi se, one prolaze ispod Danijal-pasina mosta,12 zatim produ Cifluk Ljubovica (»Lubzade«)13 i, kuci dalje, slivaju se u rijeku Neretvu.
Ja sam, siromah, zatim prosao kroz Danijal-pasin Cifluk, a tim sam obalom rijeke Neretve presao strmenite kamenjare, sa vinogradima na mnogim mjestima, i za pet sati stigao sam u grad Pocitelj.
NASTAVLJAMO SA IZLAGANJIMA EVLIJE CELEBI