____________________________________________________________________________________
Kad Jure krene Bosnu da brani !
Ibro Suhopoljac
Prohladan je zimski dan. Uz rijeku ogoljelo žbunje, lišce niz stazu i studen što se nepitana, baš kao žal za domovinom, uvlaci u ovu dušu donese mi sjetu i sjecanja na neke drage bosanske jeseni , na zrelo cardak grožde, žute dunje na prozoru, iscvjetali hadžibeg na verandi…U savršenoj ljepoti doma svog, u toj smisaono perfektnoj logicnosti ljubavi s kojom se odgajasmo, u toj našoj dragoj Bosni gdje klicu zametnusmo kao ljudi, bijaše ne tako davno mjesta za svakoga i za sve. Malo je zemalja na svijetu gdje gladan neceš ostati ni kod gladnog, malo je ljudi koji sa tolikom ljubavlju opjevaše svoju zemlju a umiraše za tude ciljeve cak i nespomenuti, malo je naroda koji tako surovo platiše svoj iskon kao Bošnjaci.A opet, to smo što smo! Da smo drugaciji neznam da li bi nas ikako i bilo u toj našoj hiži, u tom našem dvoru na poluotoku sna gdje didovi posadiše prkos i razlicitost još za vrijeme križara i inkvizicije! Oni ga posadiše a mi ga evo i danas beremo i ko nam to šta more? Ko je ikada Bosnu pobjedio?Svi su dolazili i prolazili a Bosna i Bošnjaci su ostajali.Bosna je naša zemlja i bit’ ce do sudnjeg dana!
Na bosanskoj niski zala koju iniciraše i napraviše drugi ne želeci nas ovakve kakvi jesmo i koja se vazda dopunjavala i još dopunjava krvavim biserima uljeza koje mi Iliri udomismo, ovo zadnje cetnicko je jedno od najgorih.Zlo kao zlo svako je teško ali najteže je ono koje ti dode od onog koga si pogacom hranio i kroz historiju sacuvao.Najteža je neuzvracena ljubav ! Bosna je najbolja majka na svijetu a ljubav joj se ne uzvrati! Izrodila je ona Bošnjake (muslimane, pravoslavce i katolike ), pružila ruke cak i Cifutu,nahranila mnoge,nju su uvijek zijaretili i …ostajali. Bosna nije išla nikuda.Bosna nije nikoga napala! Bosni ne treba ništa osim što je njeno, bosansko! To je naša i njena najveca sreca. Za Bosnom tragovi mirišu kao za najljepšom dijevojkom! Gledaj i divi se! Svi bi je htjeli imati, svi posjedovati a neznaju da se ljepota, da se ta dobrota ne krade! Ili je imaš ili je nemaš! Zato je Bosna moja,ako me dušmane pitaš,jer je volim!Nemereš je bolan ukrasti jer je u mom srcu!Bosna nije ucvijelila nikoga i uvijek je sijala bisere pa cak i onda kada je kao zulumcar mogla harati Balkanom.Sandžak je biser bosanski, Herceg Novi spomen i zadnja suza patarena Kosace,Cacak bijaše grad sevdaha i najljepših bula,skoro cijeli Jadran kleknu onomad pred Bosanskim kraljem Tvrtkom i opet… Bosna osta Bosna!
De fakto od … Jure
Danas bi svaki posmrdak htio komad Bosne a samo Bosna nece ništa?!
Ona šuti i trpi. Neki hercegovci,cije ime daleko u prošlost zabentiše Turski
velikaši u svojim fermanima (Hercegova zemlja pa tako i hercegovina) danas bi
da Bosnu odnesu malo u Hrvatsku?! Hehe,e vala nemere,nije na rasprodaju a nisu
je ni za petama donijeli novokomponovani skorojevici iz Hrvatske.To je naša
zajednicka djedovina a ako bi neko da ide … sretan mu put nije trebao ni dolaziti!“Bosna
je neuništiva i ostaje onima koji je vole”, lijepo rece Jure Galic na proslavi
62. godišnjice Bitke na Sutjesci i 60. godišnice pobjede nad fašizmom, koja
se održa na Tjentištu.
Kako on rece ( predsjednik SUBNOAR-a BiH) u grobnicu na Sutjesci ugradeno je
na hiljade kostiju herojske mladosti svih naroda i narodnosti.“Nacionalisticke
i fašisticke snage sa najvecom brutalnošcu izbile su na površinu, i putem nasilja
ne samo da su razorili bivšu zajedniku državu,vec su agresijom, uz pomoc domacih
nacionalnih partija pokušali da unište istorijsko bice naše države BiH.
“Pomocu krvi i noža pokušali su da održe neke svoje tvorevine koje još pokušavaju nazvati državama. Da bi ostvarili svoj pakleni cilj stvarali su Srebrenicu, Sarajevo, Mostar, Prijedor, Stolac, i bezbroj drugih stratišta na kojima je stradalo na hiljade nedužnih stanovnika, citav jedan narod bošnjacki trebao je da nestane sa lica zemlje“, kazao je Galic, porucujuci da je BiH neuništiva te da je u svojoj prošlosti svladala brojne teškoce, pa ce i ove. Smrt fašizmu - sloboda narodu, porucio je na kraju govora, koji je izritirao Miodraga Deratica, ministra rada i boracko invalidske zaštite u Vladi RS.
Mi smo braca cetnickijeh gaca
Ministra Mileta k’o bajagi plaho naljuti što Jure ne ispoštova dnevni red te što isti ostade duže od dva minuta za govornicom?!Ustvari, on zaibrecen rafalno ispucanim faktima i to po principu face to face,zamjeri organizatoru što je dozvolio da se išta javno kaže o srpskom fašizmu što traje te se cetnickom cestitošcu ogradi od Juretove diskusije.Po onoj srpskoj borbenoj, pazi Slavko metak … hvala Mirko pravi si cetnik, oglasi se odmah i Zdravko Krsmanovic,nacelnik opštine Foca te skroz medeno objasni slijedece:”Mislim da nema razloga za zamjeranja, mi smo definisali protokolom da svako od ucesnika bitke po dva minuta se obrati pozdravnim rijecima što je teško kontrolisati kad dodu ljudi koji imaju dublje emocije?! Nisam cuo baš citav govor Jure Galica, ali on je uvijek imao korektan pristup prema Sutjesci, da li je prešao dozu politke… mislim da politiku ne treba miješati, jer je Sutjeska mnogo iznad svih nas, iznad ovog citavog prostora. Ovdje se naravno nije usudio reci iznad cetništva tj. fašizma!? Uvoditi politiku u ovo nije dobro, ako je Galic prešao i ako je ministar nije dobro “, prokomentirao je Zdravko Krsmanovic.
Naravoucenije
Šta reci na ovo osim da je covijek normalan, poludio bi. Zdravko bi da se ne prica o politici nego eto o lanjskom snijegu što je bio tako … bijel ?! Što Bosna pati upravo zbog te pogubne politike nikom ništa. Po principu ha’jmo mi trlahat ublehom (javno smiri a tajno uništi) zlo imenovano kao republika mrska treba da preživi. E nece moci Zdravkane! Kako novine kažu govor Jure Galica na Tjentištu razlicito je tumacen. Nasuprot ministru u Vladi RS-a koji ga je osudio mnogi su mu ipak prišli i cestitali a ja ga evo svojom rijecju ovako na daljinu bratski i zagrlih. “ Može on pricati caci svome ovo, nek on prica tamo, razumiješ, na njegovoj sjednici “, rekao je Galic.“ Najviše ga boli što mu smeta BiH kao cjelina, što mu smeta jedinstvo bosanskog naroda, koji je naucio da kroz vjekove živi skupa “, još je dodao Galic a meni se odavde izdaleka ote od srca:”Ma živ mi bio Jure”!
"Non Passaran"
AKO JE TO NACIONALIZAM, ONDA SAM JA NACIONALISTA?!
Pise: Saban NURIC
Ovih dana se susrecemo, dole u zemlji, sa ponovnim inteziviranjem nacio-fasistickog orgijanja pojedinaca i grupica, organizovanih uglavnom pod pokroviteljstvima prepoznatljivih organizacija i teroristickih falangi koje koriste ovo prijelazno vrijeme preuzimanja vlasti, novoizabranih od onih, vec bivsih, vlastodrzaca. Ekstremizam je posebno u uspinjucem trendu u manjem BiH entitetu, ali ga ima i u Federaciji. Primjeri su nedavni atentati na jednu hrvatsku porodicu u selu Kostajnica i bosnjacku porodicu u Mostaru.
Medjutim, napadi na povratnike Bosnjake i njihove vjerske objekte, na prostoru Republike srpske su skoro svakodnevni. Manje-vise, sve je to vec vidjeni scenario zadnjih dvanaest-trinaest godina povampirenog cetnistva, a kasnije i ustastva. I upravo ove dvije, u prethodnoj recenici izrecene, zajednicke imenice koje oznacavaju ekstremni politicki terorizam, kod dijela bosanskih Srba i Hrvata, je povod i tema ovog mog priloga. Ova tema je izraubovana i sto bi rekli medijski poprilicno ofucana i potrosena. Ali vidjecete da za mene nije tako! Evo zasto?
U svom dosadasnjem poratnom pisanju u novinama i u nekim casopisima sam uglavnom sa stanovista politicko-socijalne, historiske, a cesto i pravne analize, imenom i prezimenom nazivao zlocine pocinjene u BiH ratu i to sve, sto bi rekli na sve tri strane, gdje ih je bilo. Nisam ni jednog momenta imao na umu da necije zlocine pocinjene u agresiji na BiH drzavu uvelicam niti pak umanjim. Takodje nisam imao namjeru nikada da trazim zlocine tamo gdje ih nije bilo, ili ih je bilo zbilja vrlo malo, cak u odnosu na druge, usudjujem se reci, statisticki zanemarljivo malo. I upravo u ovakvom mom medijskom istupanju, ovih dana neki krugovi i pojedinci, a u vecini slucajeva moji poznanici, skoro prijatelji, nadjose elemente “teskog bosnjackog-muslimanskog nacionalizma”. Obratise mi se, sto elektronskom postom sto telefonom, ali najcesce direktno u susretu sa mnom ili porukama preko drugih zajednickih nam poznanika.
Svi njihovi prigovori idu u smislu Cezarovog: “Zar i ti sine Brute”? Sto ce reci zar i ti ode u, kako rekose, muslimanske nacionaliste? Sve dok je to bilo na nivou jedne ili dvije pojave ja uopste nisam osjecao potrebu da reagujem. Cak sam se i potiho radovao tome, da eto SabaH citaju i oni od kojih se tome nikada ne bih nadao. Oni su po meni od stampe u dijaspori bili samo potencijalni citaoci Zore, Danice,... i tako dalje. Ali u svakoj pojavi koja nastoji da ostane na vertikali konstante, jednog momenta, kod onoga koga se ta pojava tice, “dara prevrsi mjeru”.
Tako sam i ja u ovom slucaju pokusaja da mi se priljepi etiketa ekstremnog nacionaliste, vecini tih koji mi te etikete pokusavaju da prilijepe, postavio samo jedno pitanje, i to: “Dajte mi elemente kojim ce te me ubijediti, i ne samo mene, da sam istupio sa pozicija bosnjackog-muslimanskog nacionaliste”? Uspio sam ostvariti direktan kontakt sa vecim, intelektualno i politicki reprenzetativnim brojem onih koji me pokusavaju strpati tamo gdje ja po svojoj politickoj, moralnoj i spoznajnoj vokaciji ne pripadam. I zamislite sta su oni svi manje vise legitimisali kao elemente moga politickog skretanja u desno?
Srbi su mi kao indikator moga “nacionalizma” pripisali to sto cetnike nazivam cetnicima, sto kopam po historijskim istinama, pa nadjem da je BiH 91%, gruntovno bosnjacka zemlja, sto objavim istinu da je bosnjacka vojska 1813 godine zauzela Beograd, bez da je pocinila i jedan zlocin ubistva civila ili unistavanja imovine a cetnici i regularne srpske vojske su sve to cinile u proslom ratu, ne samo Sarajevu vec kompletnoj drzavi BiH, i to stotinu osamdeset godina kasnije. Poseban prigovor od tih nekih Srba mi je upucen oko moga pisanja o bosanskom jeziku: “Za Boga dragoga, zar ja tako mogu da pisem o jeziku koji nicim jos nije dokazan, a do juce sam kao “maternji” jezik koristio srpsko-hrvatski,” citaj srpski ili hrvatski, i tako dalje i tome slicno?! A sve sto sam ikada napisao u mom zivotu je bilo zasnovano na cinjenicama i materijalnim dokazima i to iskljucivo, vrlo pazljivo provjerenim.
Hrvati mi prigovorise isto kao i ovi prethodni, samo sto u prigovoru umjesto imenice cetnik upotrijebise imenicu ustasa a oko grunta nad zemljom Bosnom i Hercegovinom, napomenuse da su oduvijek Hrvati u Bosni “imali” vise od 30% vlasnistva, pa slijedno tome o preostalih 70% vlasnistva neka se dogovaraju Bosnjaci i Srbi. A posto su Srbi u proslom ratu vec sebi oteli 49%, i to u Dejtonu politicki zakovali, a Hrvati eto “oduvijek” imaju 30%, Bosnjacima ostaje manje od frtalja Bosne ili tacno samo 21%. Dakle nema govora o nekakvih 91%.
Aferim komsije!!! “Dajete” nama taman onoliko, da vise niko od nas Bosnjaka koje su upravo cetnici i ustase otjerali u dijasporu, i ne pomislja da se vrati u svoju Bosnu, jer tamo pored novih “vlasnika” bosnjacke imovine za njih mjesta nema.
E komsije, kada me proglasavate nacionalistom, daj da malo budem i komunista-socijalista, pa da ponovim poruku, znamenite Spanjolke, komunistkinje Dolores Ibaruri, upucenu spanskim fasistima 1936 godine u Spanskom gradjanskom ratu: “Non Passaran”, sto znaci nece proci ili u nasem slucaju, srpsko-hrvatski fasisti, cetnici i ustase, nece vam to proci!
Pecat bosanske drzave, petsto godina prije nase posljednje kraljice Katarine Kosace i jos toliko i vise godina poslije njene smrti, to jest do danas cuvaju uglavnom danasnji Bosnjaci i to ce biti i u buduce!!!
Medju ovima koji mi spocitase “nacionalizam” se nasla i ona famozna, na sve pristajuca poltronsko-mazohisticka konstanta pojedinih Bosnjaka i njihovoga rezona: “Ma ostavi ne talasaj, bilo pa proslo, treba zaboraviti”!? Ne i ne, zaboraviti vise ne treba! Jer ako jos ovaj puta pored nuznog i prisilnog oprosta Bosnjaci i drzavotvorni Bosanci zaborave, onda ce nam se genocid desiti jos samo jedan puta, i vise nikada, jer nas vise poslije toga u Bosni nece ni biti!
Evo od prije osamdeset godina, 91% bosnjackog grunta, komsije nam otimanjem u ratovima i prevarama u miru pokusavaju da svedu na 21%. Sta je to drugo nego plansko nastojanje, da nas polako sto ubijanjem, sto progonom, sto silovanjem, sto..., nestane sa tih terena.
A to je upravo preteca cetnicke ideologije i ideje Velike Srbije, koju je Srbin Ilija Garasanin zacrtao u svom programu, poznatom kao Nacertanije. Isti idejni rukopis je poznat i kod Hrvata Starcevica i njegovog politickog nasljednika Pavelica, kada Bosnjake u zamisljenoj Velikoj Hrvatskoj proglasavaju Hrvatima islamske vjeroispovijesti, a proglasavajuci ih hrvatskim cvijecem u hrvatskom drzavnom grbu u stvari im odredjuju samo simbolican opstanak, i to na hrvatskom drzavnom simbolu. Pa i to je pitanje, do kada? A gdje je tu stvarno Drzava BiH? Gdje su tu stvarno Bosnjaci kao nacija? Nigdje! Dakle da se vratim svim ovim “cenjenim i stovanim citaocima” onoga sto i ne pise u mojim pisanjima. Da ja njih pitam, dali bi se to mozda ranjeno bosansko drzavno i bosnjacko nacionalno bice trebalo “izvinuti” svojim nedavnim ubicama, koljacima i unistiteljima? To bi, da nije zalosno i opasno, izgledalo smijesno, bas kao ono kada u tranvaju neki krkan stane dami na nogu i ova ocekuje da joj se on izvine, a od toga nista!? I onda dama, da bi mu skrenula paznju da joj je bila teska njegova stopala uctivo kaze: “Oprostite gospodine sto sam vam stala pod nogu”.
Jeli to ovi, koji sada meni skrecu paznju da je neprimjereno meni kao piscu da cetnike nazivam cetnicima, a ustase ustasama, pripremaju teren da od u ratu kasapljene Republike BiH i klanih, silovanih i po svjetu rastjeranih Bosnjaka, mozda traze izvinjenje, moguce zato sto nas do kraja nisu poklali, unistili, rastjerali do posljednjeg po svjetskim nedodjijama?
Znano je da je u zlocinima, zasnovanim na gore prepricanim, sadrzaju Nacertanija i Starcevicevo-Pavelicevim idejno-politickim osnovama za Velike, Srbiju i Hrvatsku, samo u posljednjih osamdeset i kusur godina, u svijet otjerano ili pobijeno vise od tri cetvrtine Bosnjaka-muslimana. Takodje je znano da je svima njima kompletna zemlja i ostala imovina organizovano pljackana i davana pradjedovima, djedovima i ocevima ovih danasnjih cetnickih pa i ustaskih sljedbenika. Od ovih optuzbi iskljucujem vecinu postenog srpskog i hrvatskog svijeta u BiH. Ali dzaba je kada je takodje znano, da se i veliko jezero truje sa vrlo malo otrova, posebno ako je to cinkalij.
Dakle, da se jos malo vratimo Bosnjackoj narodnosnoj populaciji, koja vec skoro dvjesto godina biva rastjerivana po svijetu. Provjerene statistike govore da se radi o vjerovatno jedanaest i vise miliona po svijetu u ovom vremenu zivucih Bosnjaka. Najveci broj ih zivi u Turskoj, pa onda po broju u zapadno-evropskim drzavama, i oko pola miliona u prekookeanskim zemljama. Svi oni, po produbljenijem tumacenju odredaba Medjunarodnog prava, odgovarajuce humanitarne oblasti, posto su mimo svoje volje otjerani sa svojih ognjista, imaju pravo da traze da im se vrati drzavljanstvo BiH kao drzave porijekla kao i oteta im imovina. Vidi vraga!? U tom slucaju Bosnjaka ce biti oko trinaest miliona, sa svim pravima pa i pravom glasa i izbora. Tada bi Bosnjaci, ubjedljivo bili najbrojnija nacija na tlu bivse Jugoslavije.
Znam, upravo ustase i cetnici ce reci: “Stani malo imamo i mi svoju dijasporu, svoje iseljenistvo, koje je jos brojnije”!? I to je istina, ali ta njihova dijaspora je uglavnom dobrovoljno iselila iz svojih drzava, hodeci za boljim zivotom. Uglavnom ih niko puskom i kamom nije tjerao, a za to je vec drugi tretman u odredbama naznacenog Medjunarodnog prava. I nije nebitno napomenuti, da su vecina njihovih iseljenika prije odlaska iz svojih zemalja, prethodno vrsili svoj ispis iz drzavljanstva tih zemalja, i to moleci nadlezne vlasti da im to omoguce.
Dakle, kada se sve ovo i djelimicno izanalizira, ima se skoro kompletan odgovor, zasto su se nedavno ispoljila protivljenja da se raseljenim Bosancima, od kojih su vecina Bosnjaci ne da dvojno drzavljanstvo? Agonija je za deset godina produzena. Za to vrijeme ce neko nesto zaboraviti? Ili Bosnjaci ko su i odakle su, ili oni drugi, sta hoce? Bolje bi bilo da bude ovo drugo. A biti ce samo pod uslovom da se u buduce Bosnjaci ne libe reci i svagdje pomenuti nasu casnu bosnjacku pripadnost, necastan i svirep cetnicko-ustaski zlocin i vecinsku sutnju srpskog i hrvatskog naroda o tom zlocinu, a bogami i ponekog Bosnjaka, sa rezonom: ”Bilo pa proslo ne ponovilo se”!?
Ne, naprotiv, prije ce biti da oni time pokusavaju da afirmisu njihove nacionalne “bezgrijesnosti” u proslom BiH ratu, a stvarno nisu bezgrijesni. U tom smislu ja im preporucujem da prestanu razbijati njihova, u medijima pokazana ogledala, gdje se vide samo cetnici i ustase, jer ogledala nisu kriva za ruzne slike koje se u njima vide, vec da se potrude da te cetnike i ustase otjeraju ispred ogledala pa da se oni, kao vecinom cestiti Srbi i Hrvati ogledaju u Bosanskom ogledalu.
A dotle, ja cu i po cijenu da sam “bosnjacki nacionalista,” o cetnicima i ustasama pisati da su to sto jesu, cime se i oni sami ponose, sramoteci tim “ponosom” narode kojima pripadaju. I jos jednom, ako je sve ovo sto i ovaj puta napisah nacionalizam, onda sam ja zbilja “nacionalista” i neka sam!?
15.02.2004
London Ont. Dec. 05. 2002.
Saban Nuric
KOME PRAVO, KOME KRIVO!?
/Razmisljanje o dijaspori/
Naredni prilog moze da pocne sa vise semanticko-sintaksnih i smisaonih formulacija, kao sto je u naslovu recena; Na primjer, kome pravo, kome krivo!?, ili recimo, pocelo je pocelo..., ili deset plus jedan, ili BiH bez entiteta, i tako dalje. I bilo kako da zapocnem ovaj prilog, mislim da ce izaci na isto. U Drzavi Bosni i Hercegovini je otvorena Pandorina kutija ili ti ljepse receno bosanska sehara iz koje se “vadi” drzavno pravno rijesenje Bosne i Hercegovine. Vrlo interesantno da je kljuceve od sehare pokazao i seharu otkljucao bosanski Srbin i jos uz to, pride, predsjednik Socijalisticke partije tzv. Republike Srpske, gospodin Petar Djokic. Ovo tzv. uz Republiku Srpsku i ovo gospodin uz politicara Petra Djokica upotrijebih namjerno da ne kazem tendenciozno, jer je u sustini to, to. Evo zasto? Republika Srpska, drzavno-pravna tvorevina zasnovana i osnovana na rezultatima genocida, etnickog ciscenja i ratnog osvajanja i ne moze nositi drugaci prefiks od takozvana, jer je zbog takvog nastanka unaprijed bila kao mrtvorodjeno dijete osudjena na nestanak i pokop a majka joj drzava Bosna i Hercegovina, zbog protuprirodnog zaceca i porodjaja, na dugorocnu patnju prije ozdravljenja. Povrh toga, bolesnu majku kao da su u sirokom krugu zaobilazili “ljekari’ izbjegavajuci da joj odrede terapiju i lijekove. I eto zasto uz recenog Djokica sleduje ono gospodin, jer on je prvi “ljekar” koji se usudi odrediti dijagnozu i lijek za oboljelu, poslije protuprirodnog porodjaja, Drzavu Bosnu i Hercegovinu.
Navedena dijagnoza, izrecena na konferenciji za stampu u Banjaluci je da, je problem funkcionisanja ukupne drzavne strukture Bosne i Hercegovine, a terapija koju predlozi gospodin Djokic, (pazite nesto u tradiciji medju bosanskim ljudima je da se doktori merdicine, a Djokic to nije, oslovljavaju sa gospodin) je reorganizacija drzavne strukture BiH na svim nivoima kojoj ce u osnovi biti jedanaest kantona, prostije dosadasnjih deset u federaciju i dosadasnja tzv. Republika Srpska kao jedanaesti kanton. E pa, gospodine Djokicu svaka cast! Napolje entiteti iz drzave! Napolje sa drzavama u drzavi! Hocemo normalnu drzavu sa prirodnim, ustavno-pravnim, u svijetu poznatim, lokalno-upravnim, kantonalnim, ustrojem. Dakle, kome pravo, kome krivo, ali drzava Bosna i Hercegovina se definitivno mora istrgnuti iz ralja dejtonskih politickih neimara, koji napravise “cardak ni na nebu ni na zemlji”. Koliko je god u startu to bilo prihvatljivo, kao uslov zaustavljanja krvavog bosanskog rata, toliko je dejtonsko sporazumijevanje postajalo neizdrzivo u vremenu poslije rata, sve do danas, kada su Dejton i Sporazum iz njega postali smetnja, ne samo daljem razvoju Drzave Bosne i Hercegovine, vec i njenom definitivnom opstanku.
Nije zgorega ovdje obrazlozeni istup gospodina Djokica i njegovu prakticnu utemeljenost poduprijeti i podrskom trideset i pet najvidjenijih evropskih parlamentaraca, koji ovih dana izadjose sa prijedlogom da se mijenja Dejtonski sporazum, novim racionalnijim i za Drzavu BiH prihvatljivijim. Ovome valja dodati i skorasnje izjave glavnog americkog pregovaraca u Dejtonu, Ricarda Holbruka, koji rece da je do sada vazeci Dejtonski Sporazum nastao kao rezultat jedine mogucnosti da se zaustavi krvavi rat i agresija u BiH, a da bi njegove sadasnje mirnodopske promjene bile i pozeljne i dobrodosle.
E znam da ovakvo tumacenje istupa imenovane gospode i recenog gospodina Djokica moze i vjerovatno ce biti osporavano. Ali sta me briga, ja to tako shvatam isto kao sto svataju svi normalni ljudi iz Bosne i Hercegovine da ce ta drzava opstati samo ako nestane Dejtonski Sporazum u trenutno vazecoj formi.
Takodje znam i ko ce odmah dici galamu oko prijedloga za promjene Dejtona, cak bi se po tome smjeo i u neku paru opkladitui, pa makar i izgubio. Pogadjate, frku ce dici vlastodrsci u tzv. Republici Srpskoj, ali pazite i vlastodrsci u Federaciji BiH. Cudnovato alio tako je. Partneri u vlasti obostrano a iz tri pravca ce poceti napadati zahtjeve za reviziju Dejtonskog sporazuma i to sve pod firmom trostruko ugrozenog nacionalnog interesa. A u osnovi razloga za reakcije ce lezati vlastita profitersko politicka i foteljaska ugrozenost. Jer nije nikakva mudrost da je istina koja lezi u tome da nacionalno politicke oligarhije trose skoro sedamdeset posto drzavnog, entitetskih, kantonalnih i budzeta u Distriktu Brcko na izdrzavanje administracije i na hranjenje onoga cime su popunjene funkcionerske fotelje na svim tim drzavno-organizacionim nivoima. Sa novom bezentitetetskom Drzavom, BiH bi se potrosnja mogla umanjiti najmanje za jednu trecinu a mozda i za polovinu. Istina da bi nekoliko stotina hiljada nezaposlenih u BiH dobilo drustvo od znacajnog broja onih koji bi, ovakvom administrativnom i ustavno-pravnom organizacijom, ostali bez posla. Ali neka, pare koje su oni do sada gutali kao radeci u drzavnim sluzbama, za plate, automobile, sekretarice, vozace...bi bile rasporedjenje na pokretanje razvojnog ciklusa u privredi BiH.
Jedan dio BiH populacije ce vjerovatno pod firmom ugrozenosti nacionalnih interesa protestvovati protiv zahtjeva za derogiranje Dejtonskog Sporazuma, a u principu oni su zato da se oformi i treci entitet i Drzava BiH, konacno dokine. Ovi ce se brzo uvezati sa onima iz buduceg jedanaestog kantona i zajednicki ce “zatamburati” na tamburu nacionalnih ugrozenosti, jer im nova drzavna kantonalna organizacija Bosne i Hercegovine nece omogucavati politicki odnos u kome ce oni i u buduce imati svoje teritorije, srpske i hrvatske i one trece zajednicke, koje su do sada eto samo formalno kontrolisali Bosnjaci. Zato predlazem Bosnjacima, da nebi kao i uvijek do sada bili dovedeni u situaciju da se brane od necega zasta nisu ni krivi ni duzni, da oni dopune ovaj prijedlog gospodina socijaliste Petra Djokica i to: Da se Drzava Bosna i Hercegovina u “Novom Dejtonu” organizuje kao drzava sa trinaest kantona i jednim Distriktom. Sto bi znacilo da pored ustavno-pravno-politicki konstituisanih (do sada federalnih) deset kantona i Distrikta Brcko, dosadasnjan tzv. Republika Srpska kao posljedicom ukidanja bude reorganizovana u tri novoformirana kantona, koji ce biti zaokruzene regionalne, lokalne privredne i interesne zajednice ito: Prvi; Bosansko-krajiski-banjalucki kanton, drugi; Istocno-bosanski-podrinjski kanton, i treci; Istocno-hercegovacki kanton.
Sa ovakvom dopunom Djokicevog prijedloga, bosnjacka strana bi doprinjela ne samo novoj i prihvatljivijoj BiH drzavnoj organizaciji, vec bi pomogla i dosadasnjim komsijama iz dosadasnjeg srpskog entiteta da prevazidju njihove unutarnje svadje i neslaganja na regionalnoj osnovi, kao i potencijalnu nefunkcionalnost u samo jedan kanton transformisane dosadasnje cijele teritorije tzv. Republike Srpske. Ovom trojnom kantonalnom organizacijom bi se izbjegla i teritorijalna prekinutost jednog kantona sa Distriktom Brcko. A sa stvaranjem Istocno-hercegovackog kantona bi se doveli u ravnopravan polozaj zitelji Zapadno-hercegovackog kantona, jer bi eto imali isto ono sto imaju i Srbi u Hercegovini, i to ni vise ni manje.
Ovdje nije zgoreg sugerisati buducim konfekcionarima “Novog Dejtona” za Drzavu BiH da u ustav Drzave BiH koji bi bio rezultat novog Sporazuma se unesu i personalno-prestavnicki i administrativni limiti u novoj lokalnoj (kantonalnoj) i drzavnoj organizaciji. Tako recimo da na nivou kantona funkcionise samo predsjednik koji bi pored predsjednikovanja kantonom po potrebi sazivao i prestavnicko savjetodavno tijelo sacinjeno od po jednog predstavnika iz svake opstine unutra kantona. Distrik Brcko bi trebao takodje svoju dosadasnju skupstinu limitirati na devet prestavnika i istu transformisati u savjetodavni organ predsjednika Distrikta. U ovom slucaju bi funkcionisala dvodoma Skupstina Drzave BiH sa limitom i do dvjesto i sedamdeset narodnih prestavnika, i to nebi bilo previse. Plus onih maksimalno po deset iz kantona i devet iz distrikta, to bi bilo ukupno cetiristo i devet narodnih prestavnika. Dakle za vise od pola bi bio manji broj od broja dosadasnjih poslanika u kantonalnim, entitetskim i drzavnom Parlamentu. Ovdje je izlisna bilo kakva dopunska racunica. Dobija se na smanjenju broja placenih vlastodrzaca, na efikasnosti odlucivanja, na laksoj kordinaciji poslova na nivou Drzave, i definitivno na BiH drzavnoj uskladjenosti sa Evro-atlantskim standardima i zahtjevima.
I na kraju ono nase, ili njihovo uobicajeno, ALI...!!!???
Ali i moje vrlo vazno zapazanje; Pocelo je pocelo...!?
A poslije, i ovi koji zive u dijaspori mogu da se nadaju da ce u novoj drzavnoj BiH
organizaciji neko poceti da razmislja o njima.
Saban NURIC
________________________________________________________________________________
Saban Nuric
NOVI VAL, INTELEKTUALCI IZGUBLJENIH DUSA
/Razmisljanje u dijaspori/
Dok ove svoje cemerno gorke misli prosipam po papiru i pokusavam da se rasteretim toga nagomilanog, u mozgu nakupljenog jada, ne mogu a da ne budem cinican i zajedljiv pa da ne pomislirn, da je i ovo, sarno jos jedno vise, zaludo lamentiranje nad nasim glupostima, sa dobrim namjerama za opstu inicijativu i otreznjenje a rezultatima nedovoljnim i meni samom da se probudim, da se osvijestim. Neznam zasto, ali sebe zadnjih godina sve vise hvatam u zabludjelim mlslima i na putevima intelektualnog prosudivanja a, gdje se gubim, utapam, nestajem u osjecanju bezizlaza i nemoci da se konacno otrgnem od te more i pritiska koji gusi dusu, smanjuje srce, iskljucuje razmisljanje i, Boze sacuvaj me oporih misli, gusi u meni dobre namjere. Nebih volio da ove rijeci prihvatite kao jos jedan pledoaje, "zbog necega u nista" ili razmisljanje i filozofiranje bez cilja. Ne. Ovoje sarno pokusaj opisa situacije, koju sarn neki clan ostavio dole u Bosni a po povratku ovdje u Kanadu zatekao skoro istu, sa samo povecanim stepenom nezadovoljstva i frustracija, grupe intelektualaca, koji i dole i ovdje treba da cine vucnu snagu progresa i daljeg izlaska iz gliba i mraka u kome se nalazi bosnjacko nacionalno bice i bosanskohercegovacka drzavotvorna materija sa svim svojim supstancijalnim, tvorbenim elementima, u koje racunam i druga dva naroda i njihove ljuske i mislece potencijale.
Hocu nesto da kazem o intelektualcima i njihovoj ulozi u razvoju i povecanju izgleda da se odrzi bosanskohercegovacko drustvo, a da se oni kao modulatori tog odrzanja umetnu u pozitivnoj i kreativnoj ulozi. Ovaj ogled je fokusiran upravo na jedan od rijetkih aspekata, gdje kreativno misleci intelektualni dio BiH zajednice, koji zivi dole u zemlji i ovaj razbacani, ne svojom voljom, po svijetu, mogu i moraju da djeluju zajedno, sinhronizovano, bez dosada uobicajenih filistarskih ponasanja i surevnjivosti. BiH intelektualna elita, koja postoji a koja je u ovom momentu djelatno nevidljiva, mora da se trgne, da odgovori obavezi koja joj pripada po logici hiljadugodisnjih drustvenih iskustava, potvrdjenih i u dosadasnjoj borbi za opstojnost bosanskog duha i drustva. Ona, intelektualna elita, budjenjem mora da zbaci sa sebe olovni oreol saucesnika u dogadjanjima, za cinjenje ili ne cinjenje nista, koji su se desili u vremenu nedavne proslosti, ili definitivno, odgovomost za sve sto se desavalo da prihvati i sa istom umre, i time narednoj intelektualnoj eliti, koja bi se tek trebala da formira, u nasledje ostavi nista. Ubijeden sam da bi BiH intelektualci, ukoliko zele da izbjegnu zlu kob recene olovne smrti, prvo morali da naprave inventuru u vlastitim redovima. Ta iventura je i normalna i potrebna, jer godine koje su prethodile ovom vremenu su bile takve da je u njima isfabrikovano svega i svasta. U pretkriznoj, kasnije u kriznoj, fazi socijalizma i njegovog konacnog sloma, institucije zaduzene za profiliranje misleceg drustvenog sloja, prevashodno univerziteti, su to profiliranje sveli na puko fabrikovanje i proglasavanje ljudi koji imaju diplome visoke naobrazbe, pa ponekada cak i onih kojima je dato naucnoj akademsko zvanje, magistara i doktora nauka. Nije bila rijetkost ni neosnovano uvodjenje ljudi u Akademije nauka i umjetnosti, korumpiranim putevima i rasprodajom onoga sto se nikada u historiji nije prodavalo, a sto se, naucna ili umjetnicka besmrtnost zove i svrstava pod pojam, akademik. Ratne i prve poratne godine su bile samo vjerni sljedbenici prethodnog perioda. O svemu ovome, zadnje vrijeme pisu neke novine u BiH i drugim kulturnim centrima bivse Jugoslavije.
Navedena inventura bi otvorila prostor za diferencijaciju u intelektualnom sloju, na one koji to stvarno jesu i kojima pripada taj laskavi kastinski oreal i na one koji su svojim kvaziintelektualnim djelovanjem obespravili i obesnazili istinsku misao, nauku i umjetnost, kao i njihove zeljene funkcije i motornu ulogu u drustvenom razvoju. Nus "proizvod," diferencijacije bi hila drustveno iznjedrenje, i na cistac istjerivanje, onih koji su svojim "intelektom'" kumovali i kreirali rat, zlocin, genocid i pogrom koji je i nag po svijetu razbacao a prostore Balkana, posebno Bosnu i Hercegovinu, u crno zavio. Stepen odgovornosti, broj i nacin angazovanja svih bi bio valorizovan i vjerovatno razlicitog kvaliteta, zavisno od nacionalne, etnicke, a moguce i vjerske pripadnosti. Takodje tom diferencijacijom bi hili natjerani na promjenu ponasanja, u ovom vremenu, oni intelektualci, koji svaki sistem prihvataju i isti politiraju svojim znatljima i umjecima, bez da se kriticki obracunaju sa onim sto ni po cemu ne pripada sveri napretka, a cesto je, nazalost, od neurastenicnih politickih krugova forsirano. U svemu tome bi se sigurno iskristalisala i skorojevicko-filistarska grupa intelektualaca, koja u spregu sa krkansko- malogradjanskom, novokomponovanom, kapitalistickom klasom, kreira i osmisljava zakulisne radnje beskurpuloznoga pljackanja i bogacenja na racun doskorasnje, takozvane, drustvene imovine, koju su prethodne generacije mukotrpno i priljezno stvarale. Ono sto je posebno vazno, to je da bi takva jedna inventura konacno razotkrila i narodu pokazala sve one, nekompetentne, koji su se uhljebili po razlicitim drzavnim, kulturno-obrazovnim i slicnim institucijama, a posebno na univerzitetskim katedrama. Valjda bi takav inventurni propuh konacno odnijo iz nauke one, koji ni po cemu tarno ne pripadaju, osim po tome sto su svoju prepoznatljivost izgradili na principima mita i korupcije i hapanja po svaku cijenu. Za avo bi hila najspecificnije, kao primjer, navesti neke fakultete, na kojima vode predmete ljudi koji uopste, pa ni elementarno nisu osposobljeni za vodjenu oblast a kamoli da su u sveri svjetske supermacije u toj oblasti, sto se od njih ocekuje, a sto je normalno za univerzitetskoga profesora. Tako imamo primjera da doktor sociologije ili poljoprivrede predaje na ekonomskom fakultetu, predmete koji su stoprocentno, eminentno, ekonomske naravi. Ovakvi "profesori" to svataju kao svoj ratni miraz, i svako nastojanje da se ratnom nuzdom, privremeno prihvatjeno stanje promjeni, ani onemogucavaju i sprecavaju. O ratnim, na brzinu stecenim, diplomama fakulteta, pa odmah poslije toga magisterija i doktorata i dobivenih katedri, po novootvorenim ratnim provinciskim fakultetima, postaje dekutantno i raspravljati. Ti se ljudi jednostavno, aka imalo obraza i casti imaju, trebaju maknuti sa tih mijesta, a cesto svojim micanjem inicirati i gasenje nekih fakulteta, koje su i onako svojim ratnim, stranackim i politickim uticajem, neosnovano i na brzinu, i to sarno radi sebe i svoga "naucnog" uhljebljenja, otvarali.
Nista nije drugacije stanje ni u redovima knjizevnika, pisaca i pjesnika, koji sebe vole da nazovu intelektualnim perjanicama drustva. Na ovu temu sam malo vise rekao u jednom od prethodnih naslova u ovom listu. Medjutim, sta generalno treba rascistiti, to je valorizacija stvarnih knjizevnih vrijednosti i odvajanje istih iz arnorfne prosjecnosti u kojoj, veliki dio cine pisanije koje ni po cemu u knjizevnost ne pripadaju, a najcesce niti u jednu oblast koja ima dodirnosti sa stvaralastvom. Ovdje je takodje bitno istrajati u vec prisutnoj tendenciji reafirmacije pisaca, stvarnih knjizevnih gromada, koji vise nisu medju zivima, a koji su u ratnom haosu i padu svih vrijednosti na berzi morala i kulturnih kriterija, obezvredjivani, i cak pogrdnim imenima nazivani. Ovdje prevashodno mislim na Nobelovca lvu Andrica i pokusaj njegovg prosloratnog bosanskog, posrnrtnog izgnanstvo iz knjizevnosti koja se pika kod Bosnjaka. Slicno se desavalo i sa Mesom Selimovicom. Nasuprot ovim, potvrdjenim knjizevnim velicinama, kao pandam njihovom progonu, iz nekakvih podrumskih nedodjija su izvlaceni neki ljudi i njihova "stvaralastvo" proglasavano kao svjetlo i obraz knjizevnosti u Bosnjaka. Ubjedjen sam da bi i oni sami da su zuvi, au glavnom su davno umrli, hili zacudjeni da su bas taka "dobre i znacajne" knjizevne radove napisali? Pa iako se za ovakve greske maze opravdanje u ratnom haosu traziti, kao i u razularenom nacionalizmu i ponekada opskurnom antikomunizmu, ili pak bioloskoj bosnjackoj ugrozenosti, nema opravdanja za to da se te greske sada, kada je opasnost ipak prosla, ne isprave. Jer svaki covjek, pa pogotovu znacajan i velik pisac, koji se nikada nije odrekao zemlje svoga rodjenja, ima pravo da, po zasluzenoj mjeri, uvijek i na svakom mjestu u svojoj zemlji, bude mjeren, ocjenjivan i saglasno tome postovan i velican.
Definitivno, u recenoj diferencijaciji intelektualaca, znacajno mjesto moraju da cine i intelektualci koji su najvecim brojem, u godinama rata i poratnom periodu, napustili Bosnu i Hercegovinu i trajno ili privremeno otisli da zive u zemlje sirom svijeta. Mora se napraviti livid, ali istinit i dobronamjeran, u njihove dalje namjere. Valja doci do odgovora na pitanje: Ko od njih zeli a ko zbilja ne zeli da ima ista vise sa zemljom u kojoj je rodjen i formiran kao intelektualac? Ovdje, generalno, treba nastojati da se svi oni s valla privole na kontakt sa maticnom zemljom i narodima. Razlog ovome je taj, sto nasi misleci ljudi iz svijeta, zbog politicke i materijalne slobode i nezavisnosti kojom su ovladali, mogu da korektivno i preventivno uticu na sprecavanju provincijalizacije intelektualne misli, dole u zemlji. Oni trebaju da budu umni svjetionici bosanske pameti u svijetu. Moraju se boriti da po njihovim uspjesima u svijetu, kultumoj i nacionalnoj emancipovanosti i djelovanjem u zemljama gdje zive, svijet mjeri i cijeni i ljude i drzavu Bosnu i Hercegovinu. Oni moraju bili svjetske luconose bosanske svjetlosti. ani moraju osporiti istupe i kvalifikacije koji se izricu dolje u zemlji, od nekih mudrosera, na primjerj tipa: "Bosansko drustvo je predpoliticko drustvo!" Moraju ih priupitati: "Dali oni uopce poimaju sta je to predpoliticko drustvo? Dali oni znaju da takvim izjavama, bosanskohercegovacko drustvo pred svijetom guraju u sveru predhistorije i mraka? Dali ani time ne osporavaju sve vrijedne stranice bosanske historije i kulture, kao sto su: Drzava stara vise od hiljadu godina. Bosanski jezik, jedan od najstarijih u Evropi. Ljudsku i multikulturalnu tolerantnost kao tradicionalnu karakteristiku bosanskog drustva. Velike pjesnike, pisce, filozofe, naucnike koji su izrasli iz bosanske nutrine, itd. Jos bi se dosta toga moglo nabrajati!
Bosanska intelektualna emigracija, pored odgovomosti za drzanje osmisljene i cvrste veze sa maticom zemljom, ima presudnu ulogu u ujedinjavanju i programskom djelovanju ljudi iz BiH, koji zive van Bosne i Hercegovine. Ta uloga se ne maze svoditi na dosadasnje suplje izgovore, za takozvano nemjesanje u bosanske emigranske aktivnosti i klubove, zato sto veliki broj navedenih organizacija vade nedotupavci i tvrdi nacionalisti trolisnog porijekla. Ne, u otvoreni dijalog se mora otvoreno i sa argumentima ulaziti. Pa takvim otvorenim nastupima se moze privesti pameti i najtvrdji nacionalista ubijediti, nije vazno koje provijencije, srpske, hrvatske ili bosnjacke, da izlaz nije u svadji i u osporavanju onoga sto je napravljeno u Bosni i sto cini BiH drzavu ili pak u nepriznavanju Drzave Bosne i Hercegovine. ani takodje moraju zaustaviti, trenutno prisutnu tendenciju, da se svaki razuman glas, u redovima BiH emigracije, koji zagovara pomirenje naroda u BiH, proglasi nepozeljnim, a ljudi koji takve glasove pustaju i artikulisu, bivaju proglaseni personama non grate u organizovanim oblicima koji okupljaju ljude iz BiH. Interesantno je da je, po ovom pitanju, situacija potpuno ista kako u bosnjackim, tako iu srpskim i hrvatskim redovima BiH dijaspore. Ja licno mislim da je za ovakav medjunacionalni defetizam bosanske dijaspore, kriva negativna selekcija rukovodstava organizovanih oblika djelovanja, klubova udruzenja i. t.d. Svakako za tu negativnu selekciju dio krivice snose oni umni i umjereni, koji iduci linijom manjeg otpora i nesukobljavanja, pod devizom: "Pusti seljacine neka se have politikom ovdje, mi smo se bavili dolje," pustaju vodjenje, navedenih organizacija, neuravnotezenim i nacionalno ostrvljenim pojedincima, koji svojom aktivnoscu upropastavaju i onako nizak nivo unutar bosanskog i unutar bosnjackog dijaloga u dijaspori. Medjutim, valja napomenuti da ovakvih slucajeva ima dosta, ali u odnosu na vecinu ipak cine samo manjinske pojave. Ne treba zanemariti ni znacajan broj bosanskih ljudi koji prestavljaju bosansku pamet u dijaspori, koji su doseljenjem u nove zemlje uspjeli da se afirmisu u svojim strukama ali i da stalno budu kreativno ukljuceni u probleme BiH dijaspore. Ima i onih koji su u trci za poslovima i zaradama po svaku cijenu, "zaboravili" ono sto cini njihov duh, njihovu pamet i porijeklo. Ovakvi su od svega sto su uspjeli, jedino savladali jezik zemlje domacina. To je dobro, ali nije dobro ako zbog novog jezika zrtvuju svoj maternji i sve ono sto su godinama u glavu "slagali." Jer znanje novog jezika intelektualcu treba da sluzi kao dopunsko srestvo za nove spoznaje, a ako nije to, onda mu prijeti opasnost da u novoj zemlji radno zavrsi na nekom beznacajnom mjestu, tamo gdje uglavnom zavrsavaju autohtoni stanovnici tih zemalja, kojima je taj jezik maternji i prestavlja jedino sto oni znaju. Dakle koji su po logicnim kriterijima polupismeni ili cak nepismeni.Na kraju, osnovna poruka glasi: Postovana inteligencijo, okupite se, razgovarajte, jer samo onaj ko razgovara ima sansu da se i dogovori. Od vas narod ocekuje da se oglasite gdje god bili. Ako se ne oglasite na vrijeme, za kasnije ce vam ponestati glasa, a gubljenje glasa, posebno dobrog, je prvi korak do gubljenja duse.
Saban Nuric
BOSANSKI JEZIK, I POSLLJE TUDJMANA TUDJMAN, ILI DALI VAMA PODJAHKAD NA SABAHU CUNA NA PAMET PADA?
/Razmisljanja u dijaspori/
Nije samo nepravda, nagradjeni zlocin i najveci zlocinci koji su jos na slobodi, ono sto cini prst u oku Bosni i njenim stanovnicima koji Bosnu osjecaju kao svoju i jedinu drzavu, pogotovu Bosnjaci. Veca se pokvarenost i ljudska bogohulnost, u svim ovim poratnim godinama Bosni i Bosnjacima cini iz fasistoidnih centara velikohrvatskog i velikosrpskog komsiskog okruzenja. To okruzenje, koristeci lakejstvo i dvolicnost BiH srpskohrvatske pete kolone, kreteniziranih politickih trabanata zakacenih u Banja Luci i Mostaru, ne prestaje da ispoljava svoje frustrirajuce politicke ambicije prema Drzavi Bosni i Hercegovini i njenom razaranju. Ta njihova velikodrzavlja uvezana osovinom na liniji Zagreb-Beograd, za koju se zakacio bosanski srpskohrvatski izdajnicki i politicko- kurvinjski segmentje okicen panfletima i politickim panegrinicima koji svoje zatomljenje traze u nekakvoj pretpostavljenoj, buducoj, podjeli Bosne i Hercegovine, kasapljenjem njenog drzavotvomog tkiva, zavrsetkom unistenja koje su zapoceli u proslom ratu. Obavezan dekor, tih njihovih desperadorskih planova, "istoriskih" za jedne ili "povjesnih" za droge, za gada na salonske rasprave svedeno, je osporavanje bosnjackog nacionalnog postojanja i opstojnosti, bosnjacke kulture i tradicije, bosanske drzavne istorije, bosanske kontinuirane teritorijalne kompaktnosti i posebno bosanskog jezika kao autohtonog ijednog od, naucno i spoznajno najstarijih jezika na Balkanu i u Evropi.
Posebno su gospoda, srpskohrvatski intelektualni hadumi iz Zagreb a i Beograda, kao i njihove potrcke, bosanska nedonoscad i intelektualni debili u politiku abortirani a prezivjeli, koji aktom ne priznavanja drzave za koju "rade" i od koje ugodno zive, sami sebe i nesvjesno umnim kretenima proglasavajuci, ostrvljeni na bosanski jezik kao glavni kulturno-mobilizirajuci faktor Bosne i Bosnjastva. Ti napuckani i napudrani u kafanama stolujuc\ intelektualci, koji nazalost u trenucima najzesceg mahmurluka zasjedaju i po njihovim nacionalnim akademijama ili pak univerzitetskim k~tedrama, zamracenog lima i pameti opijene nacionalnom alkoholnom brljom, nisu ni svjesni da su im "intelektualni" horizonti kapci na ocima, da im oni cine mrenu i mrak u glavama i dusama. Zbog autorstva nad BiH zlocinom, zbog ideje za koju je i pakao raj, oni ne uspjevaju ili nece da priznaju, a mislim da je ovo drugo, elementamu cinjenicu kao sto je postojanje bosanskog jezika. Dok koncentricnom paljbom pucaju u osnove togjezika, ovi po namjeri mufljuzi od ljudi i moraIne skalamerije u savremenom shvatanju drustvenih procesa, kroz historiju u cije "poznavanje" se zaklinju, gube iz vida da su svoj puzajuci, zmijski zivot prozivjeli i dalje ga zive na jednom prostoru gdje su sarno citali njihove "istine" 0 jeziku, njihove istine 0 kulturi i moralu. Nazalost, pored cinjenice da su i beogradski i zagrebacki glavni mesteri vec odavno, na svu srecu, van mogucnosti direktnog uticaja na drustvene tokove na ovim terenima, njihovo prisustvo se jOg osjeca.
Kao najbolja ilustracija navedenog prisustva moze da posluzi nedavno gostovanje bosanskohercegovackog oskarovca Danisa Tanovica u zagrebackom TV souu, emisiji koju vodi izvjesna novinarka Zeljka Ogresta. Recena novinarka se ispoljila antibosanski, do te mjere, da je malo ako to ispoljavanje nazovemo, samo bezobraznim. Ali kao sto nas narod kaze: "Namirila se Mila na Halila." Kada je navedena novinarka u sovinisticko eruptivnom smislu osporila postojanje drzave Bosne i Hercegovine i svega onoga sto cini reference postojanja te drzave, priupitala Danisa, koji je Oskar poklonio drzavi Bosni i Hercegovini, kao ciji je onda Oskar kad te Drzave nema, jer je podjeljena izmedju srpskog i hrvatskog entiteta? Danis je odgovorio da je Bosna drzava a da je Oskar bosanski. Vrla novinarkaje na to drsko konstatovala da su to sve neistine, i da mi u Bosni izmisljamo i bosanski jezik, koji u stvamosti ne postoji. Na Danisovu tvrdnju da se u Bosni i Hercegovini govori bosanski jezik, ana je trazila da onda nastave razgovor na bosanskom jeziku. Danis je to prihvatio u stilu velikog intelektualca, sto potvrdjeno i jest, ali kad treba kombinujuci to intelektualnim cinizmom, koji je neophodan u razgovorima sa ovakvim novinarima. Garnirajuci svoj dalji govor na bosanskom jeziku sa simpaticnim i neizbjeznim sarajevskim sanerstvom, novinarku Ogrestovu je priupitao: "DALI VAMA PO DJAHKAD NA SABAHU CUNA NAPAMET PADA?
Bezobrazna novinarka je bila matirana. Digla se i otisla. Emisija je prekinuta. Sta na ova reci? Nista, samo bravo Danise, majstore! Sve joj Danis ukratko dade do znanja, i to da bosanski jezik postoji ali i to da znamo daje i Tudjman jos ziv. Nazalost!
Komsije sa istoka ne svataju da im se sav svijet smije, na tvrdnje i prononsiranu glupost, kojom se ponose, da im je jezik stvorio i kodifikovao obicni seljak, za koga nije sigumo da je i za citanje i pisanje pismen bio. Jos im je gluplji panos na kulturu i muziku, ciji vrhunac, trans, dozivljavaju dok slusaju baritone proizvedene guslanjem po dlaci iscupanoj iz konjskog repa. Njihovo neznanje i glupost bivaju vecma kompletirani, kada se zna da oni u stvari i ne zele da nauce ili cuju, neke istine koje se sa njihovom predrasudom ili ubogom nacionalsovinistickom zeljom ne slazu. Ovome maze najbolje da posluzi kao primjer, bosanski jezik.. Oni uporno, bosanski jezik osporavaju kao nepostojeci, kao fiesta sto je istrgnuta varianta srpskoga ili hrvatskoga jezika. Pa kada ih covjek, sarno razumno rezonujuci upita: "Pa dobra postovana gospodo zasto vasi jezici, ako se sluzimo vasom rasudnom logikom, nebi hili sarno istrgnute varijante iz bosanskog jezika?" ani na to zagalame i uzvicu se, da su knjige i gramaticki udzbenici njihovih jezika postojeci i vidjeni, dok bosanski jezik to nema. Medjutim kada im covjek podastre cinjenicu da su prve stamparije na Balkanu stampale na bosanskom jeziku. Da su sacuvani primjerci knjiga na bosanskom jeziku objavljeni u sedamnaestom vijeku. Da je jedan od autora tih knjiga i Franjevac Filip Lastric. Da je prva Gramatika Bosanskog jezika stamp ana u Sarajevu 1862 godine, pod visokim pokroviteljstvom tadasnjeg vezira u Bosni Topal Serif Osman-pase. Da je takodje udzbenik Gramatika bosanskog jezika stamp an i 1890 godine kao projekat bosanske Zemalj ske Vlade. Oni se tada pocinju, suplje, pozivati na Istoriju-Povjest, koja kao, prethodno, nije sve to registrovala, kao da ne znaju da su ani, ili njihovi intelektualni ocevi autori, tih i takvih Istorija-Povjesti, zadnjih osam i vise decenija. Njima kao da nije jasno da je projekt, o unistenju svega bosanskog i bosnjackog, usao u operativnu izvedbu davno prije nego sto su i njihovi roditelji sunce ovoga svijeta vidjeli. Pocinju se tada, uza zid pretjerani, vrnjausiti, buniti i nervozno pozivati na argument da mi po porjeklu cinimo dio predislamskog, na balkanskom terenu, srpskog i hrvatskog nacionalnog bica, pa kako mozemo govoriti jezikom koji nije srpski ili hrvatski?
Tada covjek dobije volju da se, i bez velikih naucnih antropoloskih, etnoloskih i historiskih cinjenica, kojih puna ima, ali ih je tesko validno potvrditi, inati i tvrdi kako Bosnjaci i najveci dio ostalih stanovnika u Bosni i Hercegovini velikim dijelom, vjerovatno nisu uopste slavenskog porijekla. Moze se to nedovoljno pouzdano i tvrditi, na osnovu razlicitosti izmedju vecine Bosanaca i klasicnih Cvijicevih Dinaroida. Vecina Bosanaca su njezni i plavi, miroljubivi, bas onako kako im i ime Bosnijak govori, koje je u izvornom tumacenje starogemanska rijec i znaci dobar covjek. Bosnjaci su druzeljubiv i miroljubiv narod koji tradicionalno zivi u gusto naseljenim mjestima. Nisu skloni selidbama ili nomadskom ovcarskom zivotu. Uglavnom su se kroz historiju bavili trgovinom i zanatstvom. Dinaroidi su grubi i koscati, vecinom cmoputi ljudi. Neskloni su da zive u gusto naseljenim mjestima. Nisu drustveni. Lako se odlucuju na selidbe. Kroz historiju su se uglavnom bavili stocarstvom nomadskog tip a, bez stalnijih prebivalista.
Medjutim u nauci nema inada, u nauci je igra provjerenih istina i nista vise. Gornji inad je blazen u momentima kada ani kao sugovornici, pijani, arogantno blebecu i covjek im takodje djelotvomo ali trezno sarno taka maze zatvoriti gubice preko kojih curi pljuvacka ostrvljenih pasa. Medjutim u situaciji smirenja i medjusobnog postivanja, nebi puna trebalo da svi skupa skoknu, sarno do Istanbula ili Beca i da tamo zavire u arhive, gdje je pohranjena istinska historija i bosanskog i njihovih jezika. Tada bi im se sve sarno kazalo. Medjutim ani to nece jer su svjesni da onog momenta kada njihov narod sazna istinu, tog momenta ani gube monopol koji su drzali nad historiskim cinjenicama i nad "istinama" koje su oni krojili. Tada bi oni takodje izgubili dobra placene poslove nacionalnih lazova u interesu nacija i "istina" koje ljudima plasiraju. Medjutim, to je vec za njih i za njihove podrumaski mracne nalogodavce ipak previse. Njima je lakse nastaviti sa "dijeljenjem" Bosne po nacionalnim i drzavotvornim, kulturnim i jezickim savovima.
Kada sma u pitanju mi Bosanci i Bosnjaci koji zivimo u dijaspori, e tu do izrazaja i to negativnog, posebno za Bosnjake, dolaze ovi vjestacki isforsirani problemi oko jezika. Dali slucajno ili ne, bosanski jezik nije jos zvanicno priznat u velikom broju zemalja, izmedju ostalih je i Kanada. Zasto? Tesko je kompletan odgovor dati, ali jedan od velikih, a mozda i najvecih razloga je ciljana neucinkovitost nekih BiH diplomatskih predstavnika. Tako u zemljama gdje su glavne diplomate, Ambasadori, bili ili su jos Srbi i Hrvati koji se izjasnjavaju da govore svoj maticni nacionalni jezik, to jest srbski ili hrvatski, zvanicne vlasti jos u popis priznatih jezika ne unose bosanski jezik, ili se prave da cak za takav jezik nisu ni cule. Pa zar ti nadobudni diplomate ne znaju da je njihov prvi zadatak afirmacija kulture, jezika, tradicije, ekonomije... svoje zemlje u zemljama u kojima sluzbuju o trosku poreskih obveznika iz svoje zemlje? Zar ih na momenat ne napadne griznja savjest kada u svom poslu afirmisu zemlje koje nisu njihove iako bi oni to vjerovatno zeljeli? Zar se ponekada ne zamisle nad mizerijom svoga ponasanja, koje se cesto svodi na ulogu filijalnog funkcionisanja ispred beogradskih ili zagrebackih krugova? Zar se ponekada ne zastide da, dok njihove kolege Bosnjaci afirmisu i drzavu i sve ono sto cini drzavu Bosnu i Hercegovinu drzavom, ani sijele po hrvatskim i srpskim udruzenjima i klubovima, koji su prononsirano cetnicki ili ustaski sa programima koji imaju jedan, cesto i jedini cilj, rusenje drzave Bosne i Hercegovine Ako sve ova nije istina, neka pokazu djelom. Neka se gospoda diplomate BiH, srpskog i hrvatskog naciona pojave i u bosnjackim klubovima i asocijacima. Neka ovim po svijetu, od njihovih donedavnih nalogodavaca, raseljenim jadnicima javno kazu da je i njihova jedina drzava Bosna i Hercegovina i da nemaju rezerve u Srbiji ili u Hrvatskoj. Neka ospore ili potvrde cinjenicu da u dzepu pored BiH diplomatskog pasosa imaju i drzavljanstvo Srbije ili hrvatsku Domovnicu. Kada to od njih cujemo, javno izreceno, onda cemo im mozda i vjerovati. Neka nam sve to kazu na bosanskom jeziku, a aka ga vec ne znaju, neka kazu na svojim jezicima, jer mi te jezike dobra razumijemo. Njihov je problem sto jos jedan jezik, i to vecinski u drzavi koju oni u svijetu prestavljaju, nisu ili nece da nauce. Doduse mozda za to nisu ni sposobni? I na kraju jos samo jedno pitanje. DALI ONI PO DJAHKADA ESHABE 0 NAMA MUHADZERIMA PO DUNJALUKU RASUTIM, U RATNOM VAKTU OFUKARENIM, KOJIMA SU ZIRATI POHARANl A SIBIJAN POBIJEN? Odgovor, ali direktan, autorski mogu dati i putem novina, koje mi kupujerno ili preko intemeta citamo.
Saban Nuric
______________________________________________________________________________________
Pise: Salih Cavkic
BOSANSKA DIASPORA SE UVECAVA
Najvece bogatstvo cime se svaka pametna zajednica ponosi u Bosni se otudjuje i odlazi u nepovrat, cvjetovi Bosne razasuti su po svim meridijanima da se integriraju u neka nova drustva sirom planete Zemlje. Najgore od svega je to da odlaze mladi mozgovi jer u skoroj buducnosti za njih ne postoje nikakvi programi cak ni na papiru. Cak savjesne nacije imaju programe za povratak njihove (vec mahom odrodjene) diaspore i u tu svrhu ulazu ogromna sredstva (na primjer: Nijemci objerucke primaju i vracaju svoje davno iseljene zemljake iz Rusije i Kazahstana). Nazalost do danas nije poznato da je bilo tko iz Bosanske Vlade, ponudio bilo kakav ozbiljan program, da bi se barem omogucio ostanak (zemlji potrebnog kadra) mladoj populaciji da ne odlaze, a ni u snu nisu pomislili da neku staru, vec zaboravljenu, vracaju.
Program povratka posljednjeg prognanickog vala u nekoliko se ostvario rezultatom 3:2, na svake tri familije koje su se vratile (ili su vracene) u Bosnu dvije su otisle u prekomorke zemlje ili se skrasila negdje u Evropi. Ponegdje taj odnos je veci u korist onih sto se nisu vratili. Jedni su protjerani, a drugi otjerani! Za vise od dvije trecine Bosnjacke populacije koja se iselila iz Bosne i Sandzaka od 1912 do danasjos niko ni u snu nije pomislio da bi njih bilo kad pozvao da se vrate u rodnu zemlju, osim aka ih drugi silom vrate i izbace na nekom (BiH) kolodvoru iIi aerodromu pa neka se brinu sami o sebi kako znaju i umiju.
Dapace ani bi odmah primili strucnjake, pod slijedecim uvjetima:
1.da donesu pare i cute
2.da aplaudiraju vladajusoj bartiji
3. da asistiraju nesposobnim politickim magarcima.
4. i na kraju da prose po ulici aka su dosli bez para. Jer!
Socijalno stanje je grozno, ne toliko sto se nama, vise zbog toga sto nama programa niti adekvatnog socijalnog kadra. Neosjecajnost, nerazumjevanje teskoca ljudi u nevolji i sturo ponasanje nadleznih cine situaciju jos tezom.
Prijemni programi kakve poznaje zapadni svijet ne sarno da ne postoje vec nikad nisu ni postojali. Zasto ?
"Zato sto se nikad niko nije ni vracao", izuzevsi rijetke pojedinacne slucajeve. taka se vec dvije trecine Bosne nalazi rasuto po svijetu svakodnevno krecu nove taste putevima spasa iz bosanskog kazana, natjerani komplikovanim stanjem u mutnim vodama bosanske politike. Pitamo se, dokle ce vlastodrsci pljackati i rastjerivati narod u BiH? Zna Ii bilo ko na oval planeti Zemlji rjesenje za Bosnu?
Nazalost, u svemiru se jos nije dospjelo ni na jednu planetu, a aka se to desi ana ce sigurno biti prvo naseljena Bosancima aka ovakavo stanje u Bosni dalje potraje!
MLADI LJUDI BEZ PERSPEKTIVE
Mladi ljudi u Bosni kojima sam razgovarao, kao i ani sto mi se javljaju preko interneta, svi planiraju u skoroj buducnosti napustiti zemlju. Zasto? Zato sto ne vide svoju perspektivu u drzavi koja za pet godina poslije rata jos nije napravila bas ni jednu reformu, niti jedan ozbiljan projekat, koji bi harem simolicno oznacio novu eru i udario temelje daljim koracima u buducnost.
Cemu se mogu nadati mladi ljudi u Bosni sa vodjama kakve su imali, kakve sad imaju, i kakvi ce mozda jos doci? Nazalost, bas nicemu!
DALI JE DARWIN U PRAVU?
Mnogo je onih koji Bosnu ni prije, ni sada nisu smatrali za svoju Domovinu, iako su u njoj rodjeni, prve korake tu naucili i prve rijeci izgovorili. Neznam pravu rijec; kako nazvati ljude sto mrze svoje ognjiste za interese tudje politike. Nekad su takve zvali IIpetokolonasill, "izdajnici, spijuni, poltroni': dupelisci, marionete, itd. Danas, kako se nazivaju, ne znam. Umjesto da se stide svih neljudskih djela i zlocina sto su u proteklom vremenu napravili, ani to pokusavaju na svaki nacin pravno opravdati i iz toga se cak i okoristiti. U prilog njima, mnogi domaci i strani subjekti koji potpuno besramno pokusavaju cak izjednaciti nevine zrtve i njihove egzekutore, pomazu svjesno ili nesvjesno u ostvarivanju ciljeva takve politike. Gdje je ovdje STID ?
Ovaj (nekad casni) pojam danas je nepoznat i njega je zamijenilo bezsramlje, bestidnost, pohlepa i krvolocnost, sto se takodjer zeli opravdati etnoloskim, historijskim i vjerskim razlikama, kao glavnim faktorima sukoba. Za cudo je to da su ti isti ljudi 50 godina zivjeli mirno pokraj svojih komsija i nama cijelo vrijeme govorili 0 jednakosti, zajedno sa nama radili i slvili pa cak se i medjusobno zenili. Kako se onda mogla izroditi tolika mrznja?
Ako cerna vjerovati Darwinovoj teoriji da je ljudski rod postao od zivotinja onda se pitam kojim zivotinjskim vrstama su ani pripadali? Pogotovu aka znamo da su mnoge zivotinje pitome, cak i one najkrvolocnije napadaju sarno kad su gladne, ne ubijaju vise od onog sto mogu pojesti, osim aka nisu pobjesnile. Pa cak je i za bijesne, zahvaljujuci Luju Pasteuru, pronadjen lijek. Sada vas pitam: "koji bi lijek mogao pomoci da se do kraja iskorijeni hronicno ljudsko bjesnilo na Balkanu?" Mozda bi prvo trebalo utvrditi od koje bestije su te zvijeri postale pa tek onda adekvatno tome praviti antiserum. Dosadasnje cinjenice pokazuju da bi ga doista mnogo trebalo.
BOSANSKI BOGOVI
Izjava jednog bosanskog profesora: "Dosadasnja struktura vlasti toliko je bila samouvjerena u svoju velicinu da ni danas ne shvataju koliko su zla nanijeli Drzavi i narodu . ani su pomocu njihovih medija narod toliko otupili da vise ne maze normalno da presudjuje i razmislja. Podsjecaju nas na Rimske vladare sto su nazivani bogovima. Iz njihova ponasanja vidimo da su dobra naucili lekciju 0 Rimskom Carstvu i Cezaru, jer svugdje imaju nekog svog bogca i oko njega bogcice, dobra se drze vec poznate Cezarove izreke: - dajte narodu muzike, pica, igara i on je zadovoljan -.
Najvise se plasimo da neki od tih bosanskih bogova ne pomisli da je Nero pa da ponovo zapali Sarajevo kao sto je car Nero zapalio Rim."
STRANI KAPITAL
Vec ustaljena fraza: -cekamo strana ulaganja-. Kao da niko ne treba nista da misli dok strani kapital ne stigne. Kakav apsurd, jos sarno prije petnaestak godina kapitalisti su bili nepozeljni, a danas se cekaju ko sveci. Stranci kako sam jos juce saznao od jednog holandskog prijatelja nece da ulazu sve dok se ne izmijenu vladajuce strukture. Jer aka sutra ponovo pukne ani ostadose bez icega. Sta su njihovi uvjeti? Zna se: prvo se moraju rijesiti unutrasnji problemi medjusobnih odnosa, da se usvoje valjani zakoni, pa tek onda da se ocekuje strani kapital. Uz to se treba donijeti prikladan zakon oporezivanja i izdavanja dozvola. Nameti su veliki, a usluge oko dozvola su spore, neadekvatne i skupe. Vec pri prvom koraku ljudi gube volju da nesto zapocinju u Bosni. Za sada ulazu sarno kompanije koje ta sredstva mogu djelomicno otpisati (u vidu pomoci BiH) od poreza u njihovim zemljama i proizvodni proces taka usmjeriti da kapital okrenu u povrat za vrlo kratko vrijeme, naprimjer kao"Coca-Cola" i neke Njemacke tvrtke. Ulaganja koja nam izgledaju velika kao ulaganje u Zeljezeru Zenica "BH Steel" od strane Kuvajta toliko su velika koliko jedan njihov "seik" izgubi u kazinu Monte Karlo za jednu nac, uz to tri broda celika iz Zenice mogu nadoknaditi njihova ulaganje, aka ne sve ono barem pola njihova uloga. Znaci, ani su se ipak obezbijedili, dobili su firmu i rizik sveli na minimum, nisu se pretrgli za bracu po vjeri, a kad se tice para njima je svejedno sa kime fade sve dok je profitabi/no.
Kad pocnu otpustati radnike na ulicu i naprave sirotinju onda ce se i ani najveci vjernici urazumiti da je njihov interes kapital, a vjera i sevap nesto drugo.
Strani kapital ?!
To nekima izgleda kao daje Bog paslao vrecu para pa sad treba sarno gledati da dodjes na red i drpis koliko ti treba. Kao ono za vrijeme devalvacije: podignes kredit i za dvije godine toliko je devalvirao da ga otplatis ko vrecu cjementa. Medjutim sad je nesto drugo, novac ne devalvira, a ulagac trazi i veci dio firme. Obicno najmanje polovinu, drugi i vise od pola ili cijelu kupuju u bescijenje, jeT vise i ne vrijedi kad su je domaci bigmeni vec pokrali. Na kraju ani sad diriguju proizvodnju, prodaju i dijele profit. Normalno aka su vecinski vlasnici. Tu se obicno uvijek nadje i nas guzolizac da im u tome sto bolje pomogne i sto bolje unisti djedovinu za saku dolara.
Ovaj strani kapital mi dodje isto kao kad bi vam neko u kucu postavio (njegovim novcem) krevet pa svaki put kad spavas sa zenom on od tebe naplati ujam ili ti kaze: -ova je dijete sad moje jeT ti si ga pravio na mom krevetu .
Nijedan stranac u Francuskoj ne maze uloziti svog kapitala vise od 49% ni u jednu francusku tvrtku, a taka se ponasaju mnoge zemlje u svijetu. U Bosni za pare mazes kupiti cijelu Bosnu. Tko vodi racuna 0 tome, niko. Stranci su se vec odavna toliko oko Bosne pozabavili da nekad pomislim da je ani vise vole nego mi koji sma u njoj rodjeni. Pametniji znaju da je to sarno farsa u okviru globalnog dugorocnog plana i programa po mjeri multinacionalnim tvrtkama, koje se sele sa jedne strane planete na drugu, pa kad se teren pripremi (narod dovede na prosjacki stap) one ce se pojaviti. Ali sarno aka dobiju radnike koji ce proliti litar znoja po cijeni jedne plasticne patike.
To je globalni plan i program koji je napravljen za cijelu planetu pa taka i za Balkan u cjelini, a kojem su kumovali i mnogi Bosanci kao i drugi Balkanci.
BALKANSKI ANDROIDI
Ujedinjena Evropa sa svojih preko tristopedeset miliona stanovnika, sto se sad vec dobrana uvecana novim clanicama, u svom programu razvoja uvidjela je da ce u odredjenom periodu istrositi radni potencijal. Njega uskoro nece vise maGi naci na svojim burzama fade. Uzimajuci u obzir ocitu umanjenost nataliteta, veliki broj gubitka mladih u saobracajnim i drugim nesrecama koje prati moderna tehnologija, uz to jos sve vecu privrzenost drogama mladih narastaja na jednoj strani i svakodnevno povecavanje broja penzionera na drugoj strani, problem je kojim su suocene mnoge zemlje Evropske Zajednice. Takodjer je sve veci broj skolovanih ljudi koji ni u snu ne misle da fade nesto drugo osim ono za sta su kvalifikovani, cinjenice su koje govore da ce u skoroj buducnosti ponovo nedostajati ogroman broj radnika u Evropskim industrijskim centrima. Kako sad predociti dugorocni plan razvoja aka jedan i to najvazniji segment maze da nedostaje. Opcenito gledano upravo Balkan nudi rjesenje problema, ustvari potencijal radne snage. Radna snaga sto je u velikoj mjeri imala dobru prodju na trzistu i data odlicne rezultate, izgradila pola Evrope, probusila Alpe i Dolomite, probila Austrijske i Svicarske tunele, izgradila autoputeve, zicare i mostove, probijala rudnike i pravila brane, ucestvovala u svim proizvodnim procesima u tvornicama izgradjenim njihovim rukama, danas ima dobru ocjenu na trzistu rada. Snazni, pametni ali tvrdoglavi! Pored toga ovdje posmatrano iz aspekta profita, ovaj materijal cim se potrosi moze da se odbaci ili vrati u zemlju uz neku crkavicu da lakse umre.
Zasto?
Pa zato sto se on sam multiplicira, oni radjaju mladje, jace, snaznije, takva je evolucija. Posto su Bosnjaci posebni bioloski subjekt, na njih se posebno gleda i prati, i tu je njihova nesreca da sredstva za obnovu nisu otisla u pravcu izgradnje tvornica i fabrika. Njih treba napravilf sarno kao konzumno drustvo, sto znaci: sve sto zarade da potrose, uz to da su uvij'ek zavisni od darodavca i poslodavca. Tako ce sve sto zarade potrositi u Bosni ili u Evropi to je sve jedno, jer ionako ce kupovati one nekvalitetne i sumnjive evropske proizvode, a evropskom monetarnom fondu vracati dug kojim su ih zaduzili njihovi vlastodrzci. Koliko znamo; danas ako se u Bosni rodi dijete, vec ima kredit nad glavom za slijedecih trideset i osam ili cak cetrdeset godina, ako se ni jedan novi nebi uzeo. Za to su se potrudili dosadasnji vlastodrsci, marionete i strani rezimi ciji predstavnici lijepo za debele plate sjede u svim institucijama BiH, od Ustavnog suda i Centralne Banke do i najmanje BiH zajednice i kluba. Ako uz to uzmemo da imaju neprikosnovenu moc, vecu nego kraljevi u nekim zemljama onda nikom nije jasno da Bosna i Hercegovina nije konacno krenula napred. Ne moze krenuti jer nije u njihovom interesu!
Sto god duze muckaju bosanski lonac to ce duze primati debele plate. Niko nije Iud da zakolje koku sto nosi zlatna jaja. Lakse je huskati BiH gradjane jedne na druge, ponekad smjeniti neposlusnog politicara ako je pretjerao bez njihova blagoslova i gledati kako Bosna tone sve dublje i dublje u njihove dugove. Sta to znaci? To znaci da ce u skoroj buducnosti bosansku radnu snagu u buduce moci placati kamatom koja se na njima zaradi. Bosanski i drugi profiteri kupovace posljednju kvalitetu margarina u lukama Roterdama, Hamburga i Trsta, koji ce u Bosni prodavati po cijeni prve klase, kao i danas.
Svjeza mlada krv ce odlaziti u bespovrat!
Nekad su to bile "Jugosvabe", a sutra ce ih zvati "Bosancerosi" kako se ponegdje vec praktikuje.
Ako i ne uspije zamisljeni plan protektorata nad cijelim Balkanom, Evropa ce ipak imati; pored trzista svojih roba, ogroman potencijal, radnika i vojnika. I to iz zemalja koje se slomise da udju u evropske integracije, drugim rijecima slomise se da sebi natovare jaram za vrat. Stara poslovica kaze: "niko ti ne moze nanijeti vece zlo nego ti sam sebi".
*****************************************************************************************
De vid'der jarane, jel' 'no Drina popijena matere ti?
Pise: Ibro Suhopoljac
Iz jedne su case pili
U ludacki poremecenom sistemu logicnosti i vrijednosti, oni su nas klali, a kazu branili svoje, ani su nas pljackali, a kazu stitili svoje interese, ani su uzimali nase pisce i umijetnike, nase kraljeve i nasu umnost prikazujuci je kao svoju, ani su dolazili odnekud preko rijeka u moju zemlju i za samojedan clan prihvatali oteto i tude kao svoju slavnu historiju. Stoje najgore uvijek su ostajali. Poslije Turaka i Austrougara, poslije Kralja, Tite, Milosevica ... Doduse, najprije na planinama, ali sada i po nasim seherima. Njihova "emancipacija" biranja lokacije je ocigledna!?
Niko valjda poznat u historiji ne bijase ugrozen od vlastitih lazi kao oni. Ko jos od njih brine stoje: "Kraljevic Marko" bio seoski kabadahija i p'jandura, a nejunak (cuj, on i zdrebac zajedno pili pa orali drumove umijesto livada. Da l' to bijase inspiracija za onu cuvenu srpsku novo - komponovanu: Iz jedne sma case pili! ?), sto je Obilic ostao bez K (bio KObilic pa mu braca oduzese K nakon njegovog cuvenog "podviga" na Kosovu polju jerbo de cu za kobilu pajoste junaka bre. Tako mu braca uzese K, a mrki Bajazit i K i G- lavu), sto hromavi Vuk u stilu svog "vrlog" imena drpi i pojede blago naseg Bosanskog jezika te ga provarenog u srpskim crijevima isprdnu (neka mi jezik oprosti) k'o srpski, sto "junacina" Draza od '41 do '45 pobi 100000 golorukih Bosnjaka (civila) niz Drinu, sto usmrceni sumnjak Radovan, zvani vepar (zbog ocigledne slicnosti sa tom prelepom Zivotinjom i trenutnim mestom boravka) napravi jos goru Bosnjacku klanicu onda kada sma skora u svom blentavom saburu hili zaboravili i '41 i sve krvave Drine, Foce i Visegrade, sto je poslednja uzdanica svesrpske politike ostao Seselj, taj srpski mucavi hadum-junak, u cijeloj Europi oznacen kio nacista i rijetko ruzna treba Seseljica, sto su za svakog pametnog Kotromanjici - vladari Bosne , hili i ostali dicna Bosanska vlastela, a ne tamo neka srpsko - hrvatska, sto Bosancica nije hila niti ce ikada biti trag srpske 6irilice ili najnovija verzija hrvatskog cudotvornog pisma vec suze i krv naseg ponosnog Bosanskog puka.
Oni sto su nas klali, pljackali i kudili dodvoravajuci se Ruskim bradama, Vizantiji ili Svetoj stolici uvijek su kroz historiju pokusavali nasu pismenost i kulturu prikazati kao svoju. Zar nesto ne smrdi u glavi srpskoj? Pa k'o jogs ziv cu da se od nejmanstva nesto krade, a karnoli takve plemenitosti koje imaju i imase sarno kulturno bogati narodi!! Samo se za dobrim Alatom prasina vije, to i ahmak znade! Mi nikada ne bijasmo siromasi, a neuki jos manje! Naprotiv!! lmali su sta viditi, a i ukrasti bogme!
Lozuci uporno druge, najvise slagase i jos las sebe! U toj lazi, poprskanoj blagoslovljem i serviranoj odozgo, ves ispredaju bajke o stradanju srpskog naroda, ana nasim mezarjima i bogomoljama grade stale i javne parkove "vijerujuci" u Boga!? Cudo nevideno! Niko od srpskih umova (crkve jos manje) i ne pomislja da govori kakoje taj "jadni srpski narod " (ne svi fala Bogu) poklao vise od 200 000 Bosnjaka, uglavnom civil a, u rodenoj zemlji na rodenom topragu. Bosnjaci nevini ginuli na svome zato sto su Bosnjaci, a srpsko - srpski Srbi ginuli napadajuci te iste Bosnjake!? Pred licem historije sada bi trebali biti k'o isti! Mi i ani!? Njihovi "experti" kaw: "Pa bio je rat, sta se moze"? 41' napadao ili se goloruk branio, isto ti dode! Ma vidi Bogati! Al' neka nek' je tako, dobro je da znamo da zabludu vise ne gajimo! Otvori oci Bosnjo sada il' nikada, jer novi genocid je na lazi vec temelje dobre zakopao! Oni ti vec guslaju posmrtni mars kroz Acu i Mitra, Cecu i Draganu! A ti bujrum izaberi, pa opet k'o medvjed cergas na ciganskom lancu, trubu slusaj i uz trubu igraj! Jedan je korak od lanca do klanca! Ako poslije svega te zvuke smrti opet ne raspoznas Bosnjo, onda pred licem svog Ummeta i zasluzujes da umres! Zar u opcem cirilicnom guslanju i lazoviji ispredanoj godinama zadnje klanje sto ga dozivismo, ne proizilazi kao potvrda ovih rijeci?! E sad' do nasje, kraj predstave ili uvertira!
Sabur Kabur
Dok Bosnjaci vec zime provode u satorskim naseljima ispred rodenih kuca nadajuci se povratku oni zive i radaju se u till istim kucama ne zeleci se vratiti u svoje ! Da covijek ne povijeruje!! Sta se dogada, gdje je tu palmet ljudska? Zar normalnom covijeku treba neka medunarodna klauzula, dogovor ili prisila da bi ga srce povuklo kuci? I besvijesna, uhvacena Zivotinja prirodnim nagonom stremi ka svojoj jazbini, planini, gnijezdu...Nije vazno kolikoje njena jazbina dobra ili losa! ana je njena i kvit! U tudoj bi uvehla, skapala. A ani bi, ti srpsko - srpski - Srbi k' 0 biva plaho umni i nimalo teroristi, volili da ostanu na nasem (njihova anketa kaze 75% srpskog naroda)!! Ko to maze objasniti? Mozdaje odgovor negdje u duhu bica jednog naroda kreiranog i lazju vodenog stoljecima ili jednostavno boljitak koga su ti isti pagani uvijek dobijali pljackajuci druge (citaj nag)! " Nema rata ogolje se coce I', bilaje i ostala popularna srpska ganga u Nevesinju a '91 se horila ponovo najavljujuci rat i novu pljacku! Mi naravno kao i uvijek saburli docekasmo vlastito klanje te napunismo mezarja od Drine do Une!! Dokle taka? Zato Bosnjaci ne hranite se vise saburom, proklet bio, jer sabur je nas kabur! Od sad' i ubuduce: " Kad' cetnik pjeva, svi u jedan zaf, za pusku "!
Put do r(j)aja!
AI' vidi cuda, Bilja rekla: "Kriva sam"!? I plus k'o zao joj za genocid (neznam sarno za koji jer ih je bilo DESET)!? Da ne povijerujes rodenim usima! Njoj "jadnoj" se vrata srpske historije za ebeda zatvaraju i morat' ce izgleda da timari svoga dorata - HArkana u izdajnickoj stali do brata joj Vuka Brankovica.. Pa kakva je ona srpkinja Boze moj? Kreirala zlocine i jos priznaje!? Sta nama znaci njeno priznanje? Nista! Mi vec godinama znamo za Biljine krvave ruke. Daj Boze da taj njen strah i racunica (ma nije to ljudskost, jok!?) otvore svijetske birokratske vidike kojijos uvijek ne osijecaju ili nece da vide svu velicinu Bosnjacke tragedije. Ali svejedno Biljo, to nije put do r(j)aja! Zaboravi! HArkan, tvoj mezimac,je gore samo dorat a ti stara istrosena hrga. Cak iako ti kakvom sadakom Hag dadne koju godinicu manje, tvoji putevi vode sarno paklu, za sve one ucvijeljene duse i nevine dijecje rucice istruhle negdje po znanim i neznanim Bosanskim jamama. Da Bog da ti one sudile!
Ne osta Bilja istrajan isprdak te naci ideje k'o pobratim joj Slobodan. Taj mizerni flicko jos smrdi srpskim nacionalizmom koji inace smrdi vec dugo i kvalitetno. Sta sa onima sto bi trebali siriti ljubav Boziju, a bogohule sireci mrznju ? Ko ce njima suditi? I kada? Suvise su dugo u zagrljaju da bi se tako jednostavno mogli odvojiti. Romul i Rem su istu mater dojili (mada meni vise lici na veslo javorovo) i krepali bi sigurno jedan brez drugog, a vidici nakon njih bili bi drugaciji harem za one koji nisu ogrezIi u zIu. To je sigurno. Ako odu, moraju otici skupa. Zato tu igru zIa igraju do kraja jedno.
Dok popovija iz Srbije, lukavo pipajuci nag puIs ponovo nosa mosti po zemlji Bosni, po onom istom gradu Sarajevu ciju su smrt do jucer blagosiljali i nazdravljali uz rakiju (rakija je rijec turskog porijekla kao i mnoge "srpske" reci, sarno da se zna), dotle izhavijesceni Milos, u nedostatku adekvatnih terenskih mogucnosti u Hagu oralno pere frisak muhur sa bojom nase krvi. A Drina nepopijena i dalje tece, tece!! Ja cudne Ii neke rijeke?
Nejma kazne za njega. Za sve Foce, Visegrade, Gorazda, Prijedore, Banjaluke, za sve Doboje i Srebrenice... Ne, nejma kazne! Njegova najveca kazna je nasa vrela rijec u nagluhom Bosnjackom uhu, njegova kazna je nas ziv maksum koji prvi puta znade sta se zaista dogodilo. Vrijeme ovaj put mora raditi za nas, a tebi Milose nek' je lahka crna zemlja k'o gus . Mozda se tvoj san zaista i obistini: "Svi Srbi u jednoj drzavi", sarno sto bi on preveden na Bosanski znacio: "Svi Srbi podjednu jabuku i to Senabiju"!
Ne daj nam Boze zaspati opet nekih slijedecih pedeset godina. UljuIjkani u vec poznati sabur probudili bi se opet s njima u nekom novom ... izmu ili, stoje vijerovatnije, ne bi se nikakada vise probudili !
KRAJ
Glas Diaspore
********************************************************************************************
Pise: Sven Rustempasic, dipl. ing.
BOSANAC I BOSNJAK
O razlicitosti pojmova nacija i narod
Vec godinama se ovdje rijeci nacija i narod pogresno koriste. U javnom zivotu, malo koji pravnik, politicar, novinar, clan izvrsne vlasti ... medju Bosnjacima, pravi razliku izmedju pojmova nacija i narod.
ZASTAVE
U Sarajevu gotovo svi mediji «pokrstavaju» Ujedinjene Nacije u «Ujedinjene Narode». Kada bi UN doista bile «Ujedinjeni Narodi», tada bi Kurdi, Sikhi, Patani, Tamili, Zulu ... hiljade naroda, vijorilo svoje zastave u New Yorku. Ali, tamo je na jarbolima povjesano manje od 200 zastava - i to ne narodnih zastava, nego drzavnih! Ujedinjene Nacije su najeminentniji «klub» u svijetu. Nigdje tako malo ne predstavlja tako mnogo. Clanovi UN nisu narodi, nego drzave - koje svoje gradjane nazivaju imenom jedne nacije. Pri tome gradjanin moze pripadati i narodu, vjerskoj skupini, interesnoj grupi. To je moderni (200 godina) gradjanski koncept u Teoriji drzave i ostvarena praksa, pa lokalno vrijedi:
1. Bosanac (Bosanka) je pripadnik bosanske nacije. Bosansku naciju cine gradjani Republike Bosne i Hercegovine. To se moze reci i za Hercegovca (Hercegovku). Moze se koristiti i precizniji izraz, bosanskohercegovacka nacija, ali je nepraktican, radi duzine.
2. Bosnjak (Bosnjakinja) je pripadnik naroda. Bosnjacki narod sacinjavaju oni koji se deklariraju Bosnjacima i za koje se moze ustanoviti da to jesu. Bez obzira u kojoj drzavi zive. Pripadnici bosnjackog naroda koji su gradjani Republike BiH, nacionalno su Bosanci. Republika Bosna i Hercegovina je nacionalna drzava Bosanaca i maticna drzava bosnjackog naroda.
Dakle, Bosanac (Bosanka), odnosno Hercegovac (Hercegovka), je ime gradjana drzave koja se zove Republika Bosna i Hercegovina, a samim time i ime nacije -- kao sto je Francuz gradjanin Republike Francuske i pripadnik nacije Francuza.
Dvije rijeci, nacija i narod - konkretno, Bosanac i Bosnjak - ne opisuju isti apstraktni pojam, pa stroga nisu medjusobno zamjenjive. Uz to, dva pojma jedan drugog niti ukljucuju niti iskljucuju.
USTAV IZ BUNKERA
Sa stanovista Internacionalnog prava, sada na teritoriji RBiH na snazi nelegalno drzavno-pravno stanje. U bunkerima vojnog aerodroma u Daytonu, Drzava Ohio, potpisani su dokumenti koji otvaraju «Daytonski proces». To je proces ukidanja Republike Bosne i Hercegovine, odnosno, sistematska kvazi-legalizacija unistenja internacionalno priznatog subjekta. «Daytonskim procesom» se bosnjackom narodu oduzima njegova maticna drzava, Republika BiH. Iz osnovnih postulata u Teoriji drzave, moze se zakljuciti da ukidanjem Republike BiH, Bosnjaci od visoko rangirane drzavotvorne skupine, to jest, od statusa starog europskog drzavotvornog naroda, odnosno od statusa pripadnika moderne europske nacije Bosanaca -- bivaju degradirani na nizak status narodne skupine sa izvjesnim limitiranim etnickim i vjerskim pravima na izvjesnoj limitiranoj teritoriji. Ta teritorija je daleko manja od teritorije Republike BiH, a taj novi status je cak i na limitiranoj teritoriji, a kamo li na cijeloj teritoriji BiH, daleko, daleko nizi od statusa koji je toj skupini priznat 1992. godine i na kojeg ona ima pravo.
Da bi se taj proces pospjesio, u aerodromskim bunkerima su stvorene i dvije nelegitimne drzave: Federacija BiH i Republika Srpska. Republika je ime za drzavu sa jednim odredjenim drzavnim uredjenjem - to jest, to je jedan tip, odnosno model, drzave. Republika je drzava -- nema republike koja nije drzava. Republika Srpska je drzava, po definiciji. Rijec «entitet» u Internacionalnom pravu ne postoji. Da bi se svjetskoj i lokalnoj javnosti «bacila prasina u oci», toj drzavi je suverenitet trenutno donekle «prigusen» -- sto je samo prolazna etapa na putu ka njenoj potpunoj uspostavi koja se ima desiti u zadnjoj fazi «Daytonskog procesa». U zadnjoj fazi ce i zadnji trag Republike Bosne i Hercegovine biti unisten. Izbori u protekle cetiri godine nemaju za cilj da nesto poboljsaju - oni su samo integralni, neophodni dio procedure kvazi-legitimizacije ukinuca internacionalnog subjekta, Republike BiH. Izbori imaju zadacu da pokazu da su i sami gradjani Republike BiH, uglavnom gradjani porijeklom iz bosnjackog naroda - uzeli aktivno ucesce (1996-2000) u tom procesu ukinuca. Svaki ubaceni glasacki listic nije doista glas za neku stranku, kandidata, program, za neki boljitak ... nego je to glas kojim se i sam glasac - patriot RBiH naoko dobrovoljno, a ustvari iz neznanja -- ukljucuje u proces unistenja svoje maticne drzave, internacionalnog subjekta, Republike BiH. Druga drzava stvorena u Daytonu je po obliku federacija, a sastoji se iz deset mini-drzava, kantona. Bosnjacima je drzavotvornost, i to niskog ranga, svedena na nivo kantona, i to ne u svih deset kantona. Kanton je tako najveca drzava koju bosnjacki narod pravi, a i ona je pod upitnikom, sto ce se sve vise i vise ocitovati.
za bodljikave zice aerodroma u Daytonu, stvorena je i labava unija, nazvana Bosna i Hercegovina- Tu uniju nazivaju drzavom, sto je netacno! Unija drzava ne cini drzavu. Ako matematicki gledamo jednu drzavu kao jedan skup, onda unija takva dva skupa nije drzava! Unija ta dva skupa ne poprima karakteristike pojedinog clana skupa. Recimo, dok drzava ima Vladu, unija ima Vijece ministara. Dva primjera: 1. Europska Unija nije drzava; 2. Benelux (unija Belgije, Nizozemske i Luxembourga) nije drzava. Unija Bosna i Hercegovina obuhvata teritoriju Republike BiH i tu republiku «miroljubivim» putem ukida -- nakon sto su iskoristeni nemiroljubivi metodi poput granatiranja, genocida.
NEMA GRADJANA U GETU ...
1. Bosanstvo je gradjanska kategorija, vezana za drzavu Bosnu i Hercegovinu. 2. Jedina drzava Bosna i Hercegovina jeste Republika BiH. 3. «Daytonski proces» unistava Republiku BiH. Dakle, «Daytonski proces» ujedno unistava i gradjanski koncept. Bez Republike BiH, nema gradjanske drzave i gradjana. Stoga je danas i samo spominjanje «gradjana BiH», teoretski i prakticno jednako obmani. Opcenito se moze konstatirati da se u periodu 1996-2000 odvija genocid sa «humanim licem».
Inozemne grobare internacionalno priznatog subjekta, Republike BiH, bi trebalo pitati sto njihove birokrate, recimo OSCE ili US Embassy, misle kada kazu «citizen(s)» na Engleskom jeziku? Politicki su obrazovani, pa je ocigledno u pitanju cinizam, jer ovdje «citizena» nema. Federacija BiH je federacija dva naroda - sto je definicija apartheida. Tu nema «citizena».
....Po modernoj Teoriji drzave, gradjanin Bosanac (odnosno Hercegovac) je ujedno i dio istoimene nacije. Nacionalna odrednica podrazumijeva gradjanstvo. Ta pravna teorija i praksa je u Europi ustanovljena i usavrsavana tokom i poslije Francuske burzoaske (gradjanske) revolucije. Danas je u mnogim republikama dosegla visoko usavrsenu formu. Ujedno cini i fundament Internacionalnog prava, Povelje UN, te raznih relevantnih internacionalnih pravnih regula i mehanizama. Sva ta prava su gradjanima RBiH oduzeta, vec godinama. U stavljanju gradjana RBiH van zakona, ucestvovali su i oni koji su se 1990. godine, prilikom preuzimanja duznosti izvrsnih organa drzave, zakleli da ce i zivotom ta gradjanska prava i zakone braniti.
Na suprot Daytonu, svakom gradjaninu Republike BiH zagarantiran je jednakopravan gradjanski status. Uz to, Ustav Republike BiH ima i mehanizme koji osiguravaju gradjaninu pravo da deklarira, institucionalizira i manifestira i svoju narodnu pripadnost. Slicno vazi za vjeru. O vrhunskom kvalitetu tih garancija u Ustavu RBiH, meritorni, finalni i obavezujuci stav dala je Badinterova Komisija EU, sastavljena od vrhunskih eksperata za ustavno i Internacionalno pravo. Taj Ustav je stoga priznalo preko 100 drzava, 1992. godine, i na osnovu njega je Republika BiH primljena i u Organizaciju Ujedinjenih Nacija.
Internacionalno priznanje jedne drzave bazirano je na priznanju njenog ustava....BIJEG OD SVOJE DRZAVE (poznat i kao «skok s mindera u fildzan»)Antidrzavna, samoubilacka je desetogodisnja kampanja da se od bosnjackog naroda napravi «nacija Bosnjaka» i za nju «neka teritorija». To je bijeg od svoje drzave. Taj proces je 1990 i 1991 godine otvoren drzavomornom krilaticom o «nekoj teritoriji za muslimane» (A. Izetbegovic). Ta teza je prethodnica «Daytonskom procesu», koji stvara geto na «frtalj» teritorije geografske oblasti BiH. Ali, upada u oci da to i nije «neka teritorija za muslimane», a niti je to «nacionalna drzava Bosnjaka». Naprotiv, kao sto patrioti Republike BiH vec 10 godina upozoravaju, formira se neka nezdrava multietnicka tvorevina na svega jednoj cetvrtini teritorije BiH. Nezdrava, jer su Bosnjaci totalno eliminirani na ostale tri cetvrtine BiH. Nezdrava, jer se na cetvrtini teritorije nad Bosnjacima «vjezba» tolerancija i multilateralnost. Maltretiraju se upravo oni koji su multilateralnost gotovo jedini i branili ... vec hiljadu godina! Bosanska nacija je najvisi interes bosnjackog naroda, a i svih gradjanski, europski orijentiranih Bosanaca (i Hercegovaca). Bosanstvom svaki Bosnjak, ali i svaki pripadnik ostalih ravnopravnih naroda, obznanjuje svoje gradjansko, drzavotvorno i, kako je moderno reci, europsko opredjeljenje. To je istinsko (!) europsko, republikansko opredjeljenje: za Europu suverenih drzava, a ne za neo-feudalnu «Europu naroda» -- koju izgleda zele stvoriti globalisti koji se «razbacuju petokrakama».
..... BOSNJASTVO O(P)STAJE !
Bosnjastvo, tu pripadnost jednom starom europskom narodu, treba promovirati i odrzati. Bosnjastvo, u svoj svojoj obuhvatnosti, predstavlja, zivi, inspirira, opisuje ... grupu ljudi koji posjeduju uglavnom zajednicke etnicke, kulturne, (u mnogim slucajevima i) vjerske, folklorne, jezicke, bioloske, obicajne ... osobine i interese. Nakon prezivljavanja jos jednog nasrtaja genocidalnih hordi sa istoka, zapada, juga i sjevera, Bosnjaci su grupa ljudi koji dijele i duboke egzistencijalne interese i prioritete.
Genocid je dotjerao Bosnjake do egzistencijalnog minimuma u kojem im je goli opstanak jedini prioritet! Ostali prioriteti su mislenim i casnim Bosnjacima tragikomicno daleki. Ali, opstanak je jos vise upitan ako se Bosnjacima bude «ispirao mozak» u domenu osnovnih termina.
Neki vele: «treba ukinuti kategoriju Bosnjak», navodno, «u cilju promoviranja kategorije Bosanac». Glupost! Da li Bavarcu ukinuti njegov bavarski narodni profil, da bi ga se «promoviralo u Nijemca»? Pa on je vec i Bavarac i Nijemac (istina, vise Nijemac nakon sto je 1918. godine «za dlaku» izbjegao teror Sovjetske Republike Bavarske, Kurta Eisnera). Po narodnosti, Bosnjak je vec Bosnjak, bio i o(p)stao. Po nacionalnosti, on je vec poodavno Bosanac, zasigurno od ZAVNOBiH-a i rahmetli Tite. Ali, njegovo bosanstvo je isprazno ako ostane bez maticne drzave, Republike BiH. Sva je graja i povika medju 'ubojitim novinarskim perima', 'neospornim liderima', te ostalim pateticnim likovima u ovoj «end game» drami: «Dayton se ne sprovodi!», «Treba implementirati Dayton!» Ako, slucajno neko od njih jednog dana u sebi pronadje interes za zdrav razum, logiku, i za ono sto se jasno vidi, odgovor ce im biti jasan kao bijeli dan: «Daytonski proces» se odvija prema planu i programu. Sumnje nema, «Dayton» se u potpunosti sprovodi. Nema greske! Tu i tamo se Bosancima iz bosnjackog naroda napravi neki nazovi-ustupak - sto je samo takticka varka kojom se preostalim drzavotvornim ljudima otupljuje ostrica protesta. A kad se proces privede kraju, Bosnjak i de facto i de jure postaje «Palestinac Europe» -- hiljadu godina drzavotvoran narod, koji je metodom agresije, genocida i veleizdaje natjeran da ostane i bez svoje nacije i bez svoje maticne drzave ...pritijesnjen u konc. logoru na otvorenom ...
"Vecernje Novine" od 16. Septembra, 2000